A mnoštva, saznavši, pođoše za Njim. I primivši ih, govoraše im o Kraljevstvu Božjemu, i one koji trebahu izlječenja iscjeljivaše.
A dan se poče naginjati. Pristupiše pak Dvanaestorica i rekoše Mu: "Otpusti mnoštvo da pođu u okolna sela i polja te odsjednu i nađu hranu, jer smo ovdje u pustom kraju."
A On im reče: "Podajte im vi jesti." Oni pak rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim ako mi pođemo i kupimo jela za sav ovaj narod."
Jer bijaše oko pet tisuća muževa. Reče pak učenicima Svojim: "Posjednite ih u skupine po pedesetak."
I učiniše tako i posjedoše sve.
A On im reče: "Podajte im vi jesti." Oni pak rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim ako mi pođemo i kupimo jela za sav ovaj narod."
A on im reče: podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više od pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?
Εἶπεν δὲ πρὸς αὐτούς· δότε αὐτοῖς ὑμεῖς φαγεῖν. οἱ δὲ εἶπαν· οὐκ εἰσὶν ἡμῖν πλεῖον ἢ ἄρτοι πέντε καὶ ἰχθύες δύο, εἰ μήτι πορευθέντες ἡμεῖς ἀγοράσωμεν εἰς πάντα τὸν λαὸν τοῦτον βρώματα.
Eipen de pros autous dote autois humeis phagein hoi de eipan ouk eisin hēmin pleion ē artoi pente kai ichthues duo ei mēti poreuthentes hēmeis agorasōmen eis panta ton laon touton brōmata
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak k njima: Dajte njima vi jesti. Oni pak rekoše: Ne jesu nama više nego kruhovi pet i ribe dvije, ako ne nekako otišavši mi kupimo za sav taj narod ovaj jela."
1. Reče pak k njima Izvornik: Εἶπεν δὲ πρὸς αὐτούς [Eipen de pros autous] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom označava dovršenu radnju govora, dok čestica 'de' unosi blagi kontrast u odnosu na prethodni prijedlog učenika da otpusti mnoštvo. Prijedlog 'pros' s akuzativom naglašava izravnu usmjerenost govora prema sugovornicima. Značenje: Isus ne prihvaća logiku učenika koji žele izbjeći problem otpuštanjem gladnog mnoštva, nego okreće razgovor u neočekivanom smjeru.
2. Dajte njima vi jesti Izvornik: δότε αὐτοῖς ὑμεῖς φαγεῖν [dote autois humeis phagein] Gramatika: Zapovjedni način (imperativ) aorista traži konkretnu i neposrednu radnju. Osobna zamjenica 'vi' (humeis) u nominativu je gramatički nepotrebna jer je lice već sadržano u glagolu, pa njezino izričito navođenje služi za snažno isticanje subjekta. Značenje: Naglašavanjem zamjenice 'vi', Isus prebacuje odgovornost na same učenike, suočavajući ih s njihovom ljudskom nemoći kako bi ih pripremio za božansko čudo.
3. Ne jesu nama Izvornik: οὐκ εἰσὶν ἡμῖν [ouk eisin hēmin] Gramatika: Konstrukcija glagola 'biti' u prezentu s dativom osobne zamjenice ('nama') klasičan je grčki idiom za izražavanje posjedovanja (dativ posvojni). Značenje: Učenici odmah gledaju u svoje oskudne materijalne zalihe, priznajući potpuno siromaštvo pred veličinom zadatka.
4. kruhovi pet i ribe dvije Izvornik: ἄρτοι πέντε καὶ ἰχθύες δύο [artoi pente kai ichthues duo] Gramatika: Imenice u nominativu množine bez određenog člana ističu skromnu i neodređenu prirodu onoga što imaju pri ruci. Značenje: Pet ječmenih pogača i dvije male sušene ili usoljene ribe predstavljaju obrok dostatan tek za jednu osobu, čime se naglašava golemi nerazmjer između ljudskih sredstava i potreba mnoštva.
5. ako ne nekako otišavši mi kupimo Izvornik: εἰ μήτι πορευθέντες ἡμεῖς ἀγοράσωμεν [ei mēti poreuthentes hēmeis agorasōmen] Gramatika: Složena pogodbena čestica 'ei mēti' (doslovno 'osim ako možda') uvodi ironičnu ili gotovo nemoguću pretpostavku, praćenu konjunktivom aorista ('kupimo') i participom aorista ('otišavši'). Ponovno je izričito umetnuta zamjenica 'mi' (hēmeis) kao izravan odgovor na Isusovo 'vi'. Značenje: Učenici ukazuju na apsurdnost zahtjeva iz čisto ljudske perspektive: čak i kad bi imali novca i mjesta za kupnju u pustinji, poduhvat bi bio neizvediv.
6. za sav taj narod ovaj jela Izvornik: εἰς πάντα τὸν λαὸν τοῦτον βρώματα [eis panta ton laon touton brōmata] Gramatika: Imenica 'laos' (narod) u akuzativu jednine uz prijedlog 'eis' označava svrhu ili korist. Za razliku od riječi 'ochlos' (obično mnoštvo, svjetina), 'laos' u Lukinu evanđelju često nosi prizvuk izabranog Božjeg naroda. Značenje: Spominjanje 'svega ovog naroda' u pustinji budi starozavjetnu sliku Izraela u pustinji kojeg je Mojsije trebao nahraniti (usp. Br 11,13), čime se Isus prikazuje kao novi i veći Mojsije.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 9,13) prikazuje ključnu tenziju između Isusovog božanskog zahtjeva i ljudske percepcije ograničenosti. Isusova zapovijed, sa snažno naglašenim 'vi' ('Dajte im vi jesti'), namjerno dovodi učenike do suočavanja s njihovom nemoći kako bi ih pripremio za lekciju o vjeri. Učenici svoju pažnju usmjeravaju na materijalni manjak i ekonomsko rješenje (kupnja), dok Isus želi preusmjeriti njihov pogled na božansku providnost.
Teološki, ovaj prizor služi kao priprema za nadolazeće čudo umnažanja i nosi duboku poruku: Bog često traži od vjernika da predaju ono malo i oskudno što posjeduju (pet kruhova i dvije ribe), kako bi kroz to malo očitovao svoju nadnaravnu moć i milost. Logika Božjeg kraljevstva time nadilazi strogu ljudsku logiku oskudice i preživljavanja.