Reče im pak: "Ovo su riječi Moje koje govorih k vama dok još bijah s vama, da se treba ispuniti sve napisano u Zakonu Mojsijevu i Prorocima i Psalmima o Meni."
Tada im otvori um da razumiju Pisma,
i reče im: "Ovako je pisano: da Krist trpi i ustane iz mrtvih trećega dana,
i da se na Ime Njegovo propovijeda obraćenje na otpuštenje grijeha u sve narode, počevši od Jeruzalema.
Vi ste svjedoci ovoga.
i reče im: "Ovako je pisano: da Krist trpi i ustane iz mrtvih trećega dana,
I reče im: tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;
καὶ εἶπεν αὐτοῖς ὅτι οὕτως γέγραπται καὶ οὕτως ἔδει παθεῖν τὸν χριστὸν καὶ ἀναστῆναι ἐκ νεκρῶν τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ
kai eipen autois hoti houtōs gegraptai kai houtōs edei pathein ton christon kai anastēnai ek nekrōn tēa tritē hēmera
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče im da ovako je pisano trpjeti taj Krist i ustati iz mrtvih u taj treći dan"
1. je pisano Izvornik: γέγραπται [gegraptai] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, 3. lice jednine indikativa. Grčki perfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji rezultat trajno stoji i vrijedi u sadašnjosti ('zapisano je i ostaje na snazi'). Značenje: Ovo je svečana formula kojom se uvodi nepromjenjivi autoritet Svetoga pisma kao Božje riječi. Pasivni oblik (tzv. božanski pasiv) podrazumijeva samoga Boga kao stvarnog autora teksta i jamca njegova ispunjenja u povijesti spasenja.
2. trpjeti taj Krist Izvornik: παθεῖν τὸν χριστὸν [pathein ton christon] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom koja ovisi o glagolu 'je pisano'. Glagol je u infinitivu aorista aktivnog (označava muku kao cjelovit povijesni događaj), dok je imenica s određenim članom u akuzativu jednine muškog roda te vrši službu subjekta infinitiva. Značenje: Spoj naslova 'Pomazanik' (Mesija) s glagolom 'trpjeti' bio je sablazan i paradoks za tadašnja židovska očekivanja pobjedničkog vladara. Isus pokazuje da patnja nije bila neuspjeh Njegova poslanja, nego središnja, u Pismima naviještena uloga Mesije.
3. ustati iz mrtvih Izvornik: ἀναστῆναι ἐκ νεκρῶν [anastēnai ek nekrōn] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog koji označava dovršeno, jednokratno ustajanje, praćen prijedlogom 'ek' (iz, iznutra) s pridjevom u genitivu množine muškog roda bez člana ('mrtvih'). Značenje: Glagol doslovno znači 'ponovno ustati' ili 'uspraviti se' te postaje temeljni kršćanski izraz za uskrsnuće tijela. Izraz 'iz mrtvih' naglašava stvarnost smrti u koju je Krist ušao i iz čijeg se okruženja pobjedonosno izdignuo u novi život.
4. u taj treći dan Izvornik: τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ [tē tritē hēmera] Gramatika: Određeni član, redni broj i imenica ženskog roda u dativu jednine. Riječ je o dativu vremena koji bez prijedloga precizno određuje trenutak u kojem se radnja odvija. Značenje: Treći dan u biblijskoj predaji (npr. Hoš 6,2; Jona 2,1) označava odlučujući trenutak Božjeg spasonosnog zahvata i izbavljenja iz smrtne pogibelji. Ujedno potvrđuje da Kristovo tijelo nije podleglo truleži, nego je uskrsnuće uslijedilo u točno određenom, kratkom roku. Imena: - Krist [Χριστός (heb. מָשִׁיחַ, aram. מְשִׁיחָא) / Christos] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Potječe od grčkog glagola 'chriō' (mazati, pomazati uljem) te je izravan prijevod hebrejske riječi 'Mašiah' (Mesija). Izvorno označava naslov onoga koji je obrednim pomazanjem posvećen za kraljevsku, svećeničku ili proročku službu, a u Novom zavjetu prirasta uz Isusa kao Njegovo vlastito ime i titula.
Ovaj stih (Luka 24,46) predstavlja samu srž kršćanske poruke (kerigme) onako kako ju je uskrsli Isus Krist osobno sažeo i objasnio svojim zbunjenim učenicima. On im izravno pokazuje da Njegova muka, križ i smrt nisu bili tragični promašaj ili puka povijesna slučajnost, već samo središte vječnog božanskog plana spasenja koji je stoljećima unaprijed objavljen u starozavjetnim Pismima.
Upotrebom glagola u perfektu ('pisano je'), Isus uspostavlja trajnu i neoborivu valjanost proročanstava, dok aoristi ('trpjeti', 'ustati') ističu stvarnost Njegove zemaljske žrtve i konačne pobjede nad smrću. Ovaj stih je ključan jer spaja hebrejska očekivanja (Sveto pismo i Mesiju) s novozavjetnom realnošću Kristovog trpljenja i uskrsnuća, dajući Crkvi čvrst doktrinarni temelj za njezino poslanje.