Luka 24,44 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče pak njih: ovo te riječi moje koje govorih k vama još budući s vama da treba ispuniti se sve to napisano u tom zakonu Mojsijevu i prorocima i psalmima o meni."

1. Reče pak njih Izvornik: Εἶπεν δὲ αὐτούς [Eipen de autous] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s prijelaznom česticom i zamjenicom u akuzativu množine muškog roda. Ovdje u izvorniku stoji neobična konstrukcija s akuzativom bez prijedloga uz glagol govorenja. Značenje: Nakon što je fizičkim dokazom uklonio njihovu sumnju, Isus prelazi s osjetilnog iskustva na poučavanje. Čudo ukazanja sada dobiva svoje puno tumačenje kroz Božju riječ.

2. ovo te riječi moje koje govorih k vama Izvornik: οὗτοι οἱ λόγοι μου οὓς ἐλάλησα πρὸς ὑμᾶς [houtoi hoi logoi mou hous elalēsa pros humas] Gramatika: Pokazna zamjenica i imenica s određenim članom u nominativu množine (uz ispuštenu kopulu 'jesu'), posvojni genitiv te odnosna rečenica s glagolom u aoristu indikativa aktiva. Značenje: Isus podsjeća učenike na svoja ranija navještanja muke i uskrsnuća koja oni tada nisu mogli razumjeti. Sadašnji događaj pokazuje da se njegove riječi savršeno podudaraju s onim što se zbilo.

3. još budući s vama Izvornik: ἔτι ὢν σὺν ὑμῖν [eti ōn sun humin] Gramatika: Prilog vremena uz particip prezenta glagola 'biti' u nominativu jednine muškog roda i prijedložni izraz s dativom množine. Značenje: Ova fraza povlači jasnu granicu između Isusova prijašnjeg, zemaljskog načina prisutnosti i njegova novog, uskrsnulog stanja. On je i dalje s njima, ali sada u novoj stvarnosti proslavljenog Gospodina.

4. treba ispuniti se Izvornik: δεῖ πληρωθῆναι [dei plērōthēnai] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa koji izražava nužnost, praćen infinitivom aorista pasiva. Pasiv ovdje upućuje na Boga kao neizrečenog vršitelja radnje, dok aorist označava cjelovito dovršenje. Značenje: Ovaj izraz označava božansku nužnost u povijesti spasenja: Isusova muka i uskrsnuće nisu tragična slučajnost, nego ostvarenje Božjeg vječnog nauma. U njemu Pisma dolaze do svojega punog cilja i smisla.

5. sve to napisano Izvornik: πάντα τὰ γεγραμμένα [panta ta gegrammena] Gramatika: Pridjev i poimeničeni particip perfekta pasiva s određenim članom u akuzativu množine srednjeg roda. Perfekt naglašava da ono što je jednom u prošlosti zapisano ostaje trajno važeće i mjerodavno. Značenje: Ništa od Božjih obećanja ne ostaje neizvršeno; cjelokupno Sveto pismo nosi trajni pečat Božje vjernosti. Isusovo djelo obuhvaća i ispunjava baš sve što je u Pismima bilo najavljeno.

6. u tom zakonu Mojsijevu i prorocima i psalmima o meni Izvornik: ἐν τῷ νόμῳ Μωϋσέως καὶ προφήταις καὶ ψαλμοῖς περὶ ἐμοῦ [en tō nomō Mōuseōs kai prophētais kai psalmois peri emou] Gramatika: Prijedložni niz s dativom u kojem zajednički određeni član povezuje tri dijela u jednu cjelinu, uz posvojni genitiv vlastitog imena i završni prijedložni izraz s genitivom osobne zamjenice. Značenje: Spominjanjem Zakona, Proroka i Psalama prvi se put u Novom zavjetu jasno navode sve tri skupine knjiga hebrejske Biblije (Tora, Neviim i Ketuvim, pri čemu Psalmi predstavljaju Spise). Time Isus objavljuje da je on sam središte i ključ razumijevanja čitavog Starog zavjeta. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Moše) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Sin / Rođen Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena Moše. Izvorno vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'msj' (roditi, sin, kao u Tutmozis ili Ramzes), dok je u hebrejskom povezano s glagolom 'maša' (izvući). Tekst objašnjava: Prema Knjizi Izlaska (Izl 2,10), faraonova kći dala mu je ime Mojsije rekavši: 'Jer sam ga iz vode izvukla.'

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (24:44) donosi ključnu kristološku izjavu kojom uskrsli Isus otvara umove svojih učenika za razumijevanje povijesti spasenja. On povezuje svoje ranije zemaljske poduke s trenutnom stvarnošću uskrsnuća, naglašavajući da se cjelokupna starozavjetna objava nije dogodila slučajno, već s božanskom nužnošću koja je vodila prema Njemu.

Glavna poruka stiha je da je Isus Krist apsolutno središte, ispunjenje i konačni smisao cijelog Svetog pisma. Trostruka podjela na Zakon, Proroke i Psalme dokazuje da ne postoji dio Božje objave koji nije usmjeren na Mesiju, čime se kršćanska vjera neraskidivo i smisleno ukorjenjuje u obećanjima drevnog Izraela.