Početna ›

Luka 24,15 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I gle, dvojica od njih u taj isti dan putovahu u selo udaljeno šezdeset stadija od Jeruzalema, kojemu je ime Emaus,

i razgovarahu međusobno o svemu tome što se dogodilo.

I dogodi se, dok oni razgovarahu i raspravljahu, da se i sam Isus približi te putovaše s njima;

ali oči njihove bijahu držane da Ga ne prepoznaju.

A On im reče: "Kakve su to riječi koje razmjenjujete međusobno dok hodate?" I stadoše smrknuti.

Biblija

I dogodi se, dok oni razgovarahu i raspravljahu, da se i sam Isus približi te putovaše s njima;

Daničić-Karadžić

I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.

Original

καὶ ἐγένετο ἐν τῷ ὁμιλεῖν αὐτοὺς καὶ συζητεῖν καὶ αὐτὸς ὁ Ἰησοῦς ἐγγίσας συνεπορεύετο αὐτοῖς.

Izgovor

kai egeneto en tō homilein autous kai suzētein kai autos ho Iēsous engisas suneporeueto autois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i dogodi se u razgovarati oni i raspravljati i sam Isus približivši se suputovaše njima."

Analiza

1. i dogodi se Izvornik: καὶ ἐγένετο [kai egeneto] Gramatika: Glagol u aoristu drugom medija, 3. lice jednine, u bezličnoj službi praćen vremenskom konstrukcijom i veznikom 'i' koji uvodi glavnu rečenicu. Značenje: Prepoznatljiv biblijski hebraizam (prema starozavjetnom 'wa-yehi') kojim Luka svečano najavljuje presudni obrat i Božji zahvat usred ljudske svakodnevice.

2. u razgovarati oni i raspravljati Izvornik: ἐν τῷ ὁμιλεῖν αὐτοὺς καὶ συζητεῖν [en tō homilein autous kai suzētein] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u dativu jednine srednjeg roda koji poimeničuje dva infinitiva prezenta aktiva, uz akuzativ subjekta ('oni'). Značenje: Vremenska konstrukcija istovremenosti ('dok su razgovarali i raspravljali'); drugi glagol ('zajedno tražiti, propitivati') otkriva da njihov razgovor nije bio tek prepričavanje, nego mučno traženje smisla i suočavanje različitih tumačenja.

3. sam Izvornik: αὐτὸς [autos] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu jednine muškog roda u predikatnom položaju uz vlastito ime. Značenje: Snažno ističe identitet pridošlice: Onaj o kojemu oni raspravljaju kao o odsutnome i mrtvome osobno im pristupa, živ i stvaran.

4. približivši se Izvornik: ἐγγίσας [engisas] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda; izražava radnju koja neposredno prethodi radnji glavnog glagola. Značenje: Opisuje trenutak u kojem ih Isus, dolazeći straga, sustiže na putu; inicijativa susreta u potpunosti pripada Uskrslomu koji prvi prilazi čovjeku u njegovoj tjeskobi.

5. suputovaše njima Izvornik: συνεπορεύετο αὐτοῖς [suneporeueto autois] Gramatika: Složeni glagol s predmetkom 'syn-' (s, zajedno) u imperfektu medija/pasiva, 3. lice jednine, praćen dativom zajedništva. Značenje: Imperfekt slika trajno stanje nakon što im se pridružio: Isus ne prolazi mimo njih, nego usklađuje svoj korak s njihovim i postaje im suputnik. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčka prilagodba kasnijeg hebrejskog i aramejskog oblika Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Yahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'y-sh-a' (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Ovaj redak iz Lukinog evanđelja (24,15), koji opisuje početak puta u Emaus, nevjerojatno precizno oslikava dinamiku susreta između uskrsklog Krista i njegovih razočaranih učenika. Dok su oni potpuno uronjeni u vlastitu bol, međusobni razgovor i tjeskobno propitivanje neshvatljivih događaja muke i smrti, tražeći tračak smisla u onome što doživljavaju kao konačni životni poraz, Bog preuzima potpunu inicijativu.

Cijeli stih nosi duboku teološku i pastoralnu poruku o Bogu koji čovjeka nikada ne ostavlja samog u njegovim krizama. Uskrskli Krist se ne objavljuje odmah u zasljepljujućoj slavi kako bi ih šokirao, prestrašio ili prisilio na vjeru. Umjesto toga, on se nenametljivo 'približava' i 'putuje s njima'. Bog ulazi u ljudsku svakodnevicu, dijeli težinu ljudskog hoda i strpljivo ostaje uz čovjeka, poštujući njegov tempo, sve dok on sam ne bude spreman prepoznati Istinu koja stoji pred njim.