ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu.
A Petar ustade i otrča na grob, te nagnuvši se vidi same povoje; i otiđe k sebi čudeći se onomu što se dogodilo.
I gle, dvojica od njih u taj isti dan putovahu u selo udaljeno šezdeset stadija od Jeruzalema, kojemu je ime Emaus,
i razgovarahu međusobno o svemu tome što se dogodilo.
I dogodi se, dok oni razgovarahu i raspravljahu, da se i sam Isus približi te putovaše s njima;
I gle, dvojica od njih u taj isti dan putovahu u selo udaljeno šezdeset stadija od Jeruzalema, kojemu je ime Emaus,
I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
Καὶ ἰδοὺ δύο ἐξ αὐτῶν ἐν αὐτῇ τῇ ἡμέρᾳ ἦσαν πορευόμενοι εἰς κώμην ἀπέχουσαν σταδίους ἑξήκοντα ἀπὸ Ἰερουσαλὴμ ᾗ ὄνομα Ἐμμαοῦς.
Kai idou duo ex autōn en autēa tēa hēmera ēsan poreuomenoi eis kōmēn apechousan stadious hexēkonta apo Ierousalēm hē onoma Emmaous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle dva od njih u sam taj dan bijahu putujući u selo udaljeno stadija šezdeset od Jeruzalema kojemu ime Emaus."
1. I gle Izvornik: Καὶ ἰδοὺ [Kai idou] Gramatika: Veznik praćen uzvikom podrijetlom iz imperativa aorista medija glagola gledati, koji u pripovijedanju funkcionira kao pokazna čestica živosti. Značenje: Lukin omiljeni semitizam kojim uvodi nagli zaokret i privlači pozornost čitatelja na novi, neočekivani prizor uskrsnog očitovanja.
2. u sam taj dan Izvornik: ἐν αὐτῇ τῇ ἡμέρᾳ [en autēa tēa hēmera] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda; zamjenica u predikatnom položaju ispred određenog člana ima intenzivno značenje 'upravo taj, isti'. Značenje: Čvrsto veže događaj na putu u Emaus za 'prvi dan tjedna' (dan uskrsnuća), naglašavajući da se susret s Uskrslim zbiva još istoga dana kada je otkriven prazan grob.
3. bijahu putujući Izvornik: ἦσαν πορευόμενοι [ēsan poreuomenoi] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola biti (3. lice množine) i participa prezenta medija/pasiva u nominativu množine muškog roda. Značenje: Slikovito naglašava trajanje radnje: učenici su upravo usred hoda, u procesu udaljavanja od Jeruzalema, što stvara prostorni i vremenski okvir za nadolazeći dijalog.
4. udaljeno Izvornik: ἀπέχουσαν [apechousan] Gramatika: Particip prezenta aktiva u akuzativu jednine ženskog roda, slaže se s imenicom 'selo' i uvodi akuzativ mjere prostora ('šezdeset stadija'). Značenje: Glagol doslovno znači 'imati od sebe, biti na razmaku'; ovdje precizira geografsku udaljenost (oko jedanaest kilometara), ali i simbolički odmak učenika od središta spasenjskih događaja.
5. kojemu ime Izvornik: ᾗ ὄνομα [hē onoma] Gramatika: Odnosna zamjenica u dativu jednine ženskog roda (dativ posvojni) uz imenicu u nominativu jednine srednjeg roda, s ispuštenom sponom 'jest'. Značenje: Klasična grčka eliptična konstrukcija kojom Luka precizno imenuje odredište putovanja, dajući izvještaju o ukazanju konkretno povijesno i zemljopisno sidrište. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλὴμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Ierousalēm] (grad) Znači: utemeljenje mira Tvorba: Semitsko ime najvjerojatnije složeno od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, postaviti temelj) i 'shalem' (mir, cjelovitost, ili ime božanstva Šalem), što u hebrejskoj tradiciji odjekuje kao 'grad mira'.
- Emaus [Ἐμμαοῦς (heb. חַמַּת Chammath) / Emmaous] (grad) Znači: topli izvori Tvorba: Grčki oblik semitskog toponima izvedenog iz hebrejskog korijena 'ch-m-m' (biti topao, vruć), u množini ili dualu, što označava mjesto s toplim ljekovitim vrelima ili kupeljima.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (24:13) služi kao uvod u jedan od najsloženijih i najljepših post-uskrsnih izvještaja – put u Emaus. Naglašavanjem da se sve odvija 'u taj isti dan', evanđelist Luka izravno povezuje jutarnja otkrića praznog groba sa zbunjenošću i nevjericom učenika poslijepodne. Njihovo hodanje od Jeruzalema, tadašnjeg središta mesijanskih očekivanja, prema periferiji savršeno odražava njihovo unutarnje stanje potištenosti, tuge i gubitka nade nakon iskustva križa.
Ipak, upravo u tom liminalnom stanju 'putovanja', Bog diskretno prilazi čovjeku. Prašnjava cesta prema udaljenom selu postaje prostorom božanske pedagogije gdje će se dogoditi unutarnji duhovni preokret. Ovaj stih postavlja savršenu pozornicu za prepoznavanje uskrslog Krista, sugerirajući da On prati svoje učenike u njihovoj svakodnevici, strahovima i sumnjama, pronalazeći ih čak i na onim stazama kojima bježe od mjesta Njegovih obećanja.