te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima.
A bijahu to Marija Magdalena i Ivana i Marija Jakovljeva i ostale s njima; one govorahu ovo apostolima,
ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu.
A Petar ustade i otrča na grob, te nagnuvši se vidi same povoje; i otiđe k sebi čudeći se onomu što se dogodilo.
I gle, dvojica od njih u taj isti dan putovahu u selo udaljeno šezdeset stadija od Jeruzalema, kojemu je ime Emaus,
ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu.
I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.
καὶ ἐφάνησαν ἐνώπιον αὐτῶν ὡσεὶ λῆρος τὰ ῥήματα ταῦτα καὶ ἠπίστουν αὐταῖς.¶
kai ephanēsan enōpion autōn hōsei lēros ta rhēmata tauta kai ēpistoun autais
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pokazaše se pred njima kao buncanje te riječi ove i ne vjerovahu njima."
1. pokazaše se Izvornik: ἐφάνησαν [ephanēsan] Gramatika: Glagol u drugom aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice množine. Iako je subjekt ('riječi') u srednjem rodu množine (koji u grčkom obično uzima glagol u jednini), ovdje je glagol u množini, čime se naglašava mnoštvo pojedinačnih iskaza i izvješća žena. Značenje: Pasivni oblik ovdje ima značenje 'pojaviti se', 'učiniti se' ili 'doimati se'. Označava subjektivni dojam koji je izvješće ostavilo na slušatelje.
2. pred njima Izvornik: ἐνώπιον αὐτῶν [enōpion autōn] Gramatika: Prijedložni izraz s osobnom zamjenicom u genitivu množine muškog roda. Doslovno znači 'u licu njihovu' ili 'pred očima njihovim'. Značenje: Karakterističan semitizam koji Luka često koristi po uzoru na grčki prijevod Staroga zavjeta (Septuagintu) kako bi izrazio nečiji sud, gledište ili procjenu.
3. kao buncanje Izvornik: ὡσεὶ λῆρος [hōsei lēros] Gramatika: Usporedna čestica ('kao da je') i imenica u nominativu jednine muškog roda u službi imenskog predikata. Značenje: Imenica koja se u cijelom Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje. U grčkoj medicinskoj literaturi (Hipokrat) označavala je 'delirij' ili 'buncanje' bolesnika u vrućici, a u svakodnevnom govoru prazno brbljanje, tlapnju i besmislicu.
4. te riječi ove Izvornik: τὰ ῥήματα ταῦτα [ta rhēmata tauta] Gramatika: Određeni član, imenica i pokazna zamjenica u nominativu množine srednjeg roda (subjekt rečenice). Značenje: Izraz označava konkretne izgovorene riječi, ali pod utjecajem hebrejskoga jezika često obuhvaća i same događaje o kojima se govori. Ono što je za žene bila spasonosna stvarnost, za apostole su bile tek prazne riječi.
5. i ne vjerovahu njima Izvornik: καὶ ἠπίστουν αὐταῖς [kai ēpistoun autais] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu množine ženskog roda. Imperfekt naglašava trajno stanje odbijanja i ustrajne nevjerice. Značenje: Evanđelist bez uljepšavanja bilježi tvrdokornu nevjericu samih apostola. Time se apologetski potvrđuje da vjera u uskrsnuće nije bila plod lakovjernosti ili samoobmane učenika, nego je morala nadvladati njihov duboki skepticizam.
Ovaj stih (Luka 24:11) iznimno realistično i bez uljepšavanja prikazuje sraz između neshvatljivosti božanskog čuda i ograničenosti ljudskog razuma. Radosna vijest o praznom grobu i uskrsnuću, kao centralni događaj kršćanstva, u početku nailazi na zid posvemašnje sumnje od strane onih koji su bili najbliži Isusu – apostola, koji su svjedočanstvo prispodobljavali s običnim histeričnim buncanjem (lēros).
Apologetski gledano, ovakav iskren prikaz učeničke nevjere snažan je dokaz vjerodostojnosti evanđelja. Rana kršćanska zajednica zasigurno ne bi izmislila priču u kojoj stupovi Crkve pokazuju ovakvu tvrdokornu sumnju, i u kojoj su prvi vjerodostojni glasnici Isusova uskrsnuća žene – čija se riječ u antičkom svijetu na sudu nije ni uvažavala. Upravo ova duboka početna sumnja ukazuje na to da kasnija neustrašiva propovijedanja apostola nisu bila plod lakovjernosti, već posljedica njihovog stvarnog, osobnog susreta s uskrslim Kristom.