Luka 24,10 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Bijahu pak ta Magdalena Marija i Ivana i Marija ta Jakovljeva i te ostale s njima; govorahu prema tim apostolima ova,"

1. Bijahu pak Izvornik: ἦσαν δὲ [ēsan de] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, praćen česticom koja uvodi objašnjenje ili prijelaz. U nekim rukopisima ispred glagola stoji i odnosna zamjenica, no u ovom izvorniku rečenica započinje izravno glagolom. Značenje: Nakon što je opisao njihovu radnju, evanđelist naknadno poimence identificira ključne svjedokinje kako bi čitateljima pružio provjereno i imenovano jamstvo istinitosti izvješća.

2. ta Marija Jakovljeva Izvornik: Μαρία ἡ Ἰακώβου [Maria hē Iakōbou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda praćena određenim članom ženskog roda i vlastitim imenom u genitivu jednine muškog roda. Takav genitiv uz član označava rodbinsku pripadnost, pri čemu se imenica 'majka' (ili rjeđe 'žena') podrazumijeva iz konteksta. Značenje: Zbog učestalosti imena Marija, novozavjetni pisci redovito dodaju pobližu oznaku podrijetla ili obiteljske veze. Usporedbom s drugim evanđeljima prepoznaje se kao majka Jakova Mlađega.

3. i te ostale s njima Izvornik: καὶ αἱ λοιπαὶ σὺν αὐταῖς [kai hai loipai sun autais] Gramatika: Određeni član i pridjev u nominativu množine ženskog roda, uz prijedlog 's' i osobnu zamjenicu u dativu množine ženskog roda. Prijedlog izražava tijesno zajedništvo i pratnju. Značenje: Osim triju poimence navedenih žena koje čine jezgru svjedokinja, Luka napominje da je uz njih bila i šira skupina učenica koje su pratile Isusa iz Galileje.

4. govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Za razliku od aorista u prethodnom stihu koji sažima događaj, imperfekt ovdje označava trajnu, ponavljanu ili živu radnju u prošlosti. Značenje: Imperfekt slikovito prikazuje kako su žene uporno i višekratno nastojale prenijeti i objasniti apostolima ono što su doživjele, suočavajući se s njihovom nevjericom.

5. prema tim apostolima Izvornik: πρὸς τοὺς ἀποστόλους [pros tous apostolous] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine muškog roda uz određeni član. Kod Luke taj prijedlog uz glagole govorenja označava izravno, osobno obraćanje licem u lice. Značenje: Luka ovdje za Jedanaestoricu koristi naziv 'apostoli' (poslanici). Nastaje snažan teološki paradoks: oni koji nose naslov poslanika još uvijek sjede zatvoreni i u nevjerici, dok žene djeluju kao pravi poslanici prema njima. Imena: - Marija [Μαρία (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Maria] (osoba) Znači: uzvišena, voljena ili gorka (etimologija nesigurna) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Mirjam. U stihu se pojavljuje dvaput, za Mariju iz Magdale i za Mariju majku Jakovljevu; točna semitska etimologija nije posve pouzdana, a najčešće se povezuje s egipatskim korijenom 'mry' (voljena) ili hebrejskim korijenima za 'gorčinu' odnosno 'uzvišenost'.

- Magdalena [Μαγδαληνὴ (aram. מַגְדְּלָא Magdala, heb. מִגְדָּל Migdal) / Magdalēnē] (ostalo) Znači: Magdalirka, žena iz Magdale (doslovno: kula, toranj) Tvorba: Pridjevska oznaka podrijetla (etnik) izvedena iz imena grada Magdale na zapadnoj obali Galilejskog jezera, čije ime dolazi od semitske riječi za 'kulu' ili 'utvrdu' (mjesto poznato po kulama za sušenje ribe).

- Ivana [Ἰωάννα (heb. יוֹחָנָה Johana) / Iōanna] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Ženski oblik hebrejskog teoforskog imena Johanan, složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jo-' (Jahve) i glagolskog korijena 'hanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). U priloženom hrvatskom prijevodu ovo je ime ispušteno, pa je ovdje naveden standardni hrvatski oblik Ivana (žena Herodova upravitelja Huze).

- Jakov [Ἰάκωβος (heb. יַעֲקֹב Ja'akov) / Iakōbos] (osoba) Znači: onaj koji drži za petu / istiskivač, ili: neka Bog zaštiti Tvorba: Grčki oblik drevnog hebrejskog imena Ja'akov, koje se povezuje s imenicom 'akev' (peta) ili glagolom 'akav' (slijediti u stopu, istisnuti, ali i zaštititi). U hrvatskom tekstu pojavljuje se u obliku posvojnog pridjeva 'Jakovljeva'.

Ovaj stih (Lk 24,10) od iznimne je teološke i povijesne važnosti jer imenom navodi žene koje su bile prve svjedokinje praznog groba i uskrsnuća. U patrijarhalnom društvu prvog stoljeća, u kojem svjedočanstvo žena nije imalo pravnu težinu ni vjerodostojnost na sudu, činjenica da su upravo one odabrane da donesu najvažniju vijest spasenja predstavlja snažan teološki preokret. Ovaj detalj također potvrđuje povijesnu autentičnost evanđeoskog izvještaja, jer rana crkva ne bi izmislila svjedočanstvo žena da se ono nije doista dogodilo.

Gramatička uporaba imperfekta u riječi 'govorahu' (ἔλεγον) živo oslikava dramatičnu scenu: žene ustrajno i višekratno pokušavaju prenijeti zapanjujuću istinu sumnjičavim muškarcima. Zbog ove uloge, žene (posebno Marija Magdalena) kasnije u crkvenoj tradiciji dobivaju titulu 'apostolice apostolima' (apostolae apostolorum). Stih jasno poručuje da istinsko učeništvo i poslanje ne proizlaze iz društvenog statusa ili spola, već iz osobnog susreta s porukom uskrslog Krista i hrabrosti da se ta poruka navijesti.