Početna ›

Luka 24,9 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

govoreći da Sin Čovječji treba biti predan u ruke ljudi grešnih, i biti razapet, i trećega dana ustati."

I sjetiše se riječi Njegovih,

te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima.

A bijahu to Marija Magdalena i Ivana i Marija Jakovljeva i ostale s njima; one govorahu ovo apostolima,

ali se te riječi pred njima pokazaše kao buncanje, te im ne vjerovahu.

Biblija

te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima.

Daničić-Karadžić

I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.

Original

καὶ ὑποστρέψασαι ἀπὸ τοῦ μνημείου ἀπήγγειλαν ταῦτα πάντα τοῖς ἕνδεκα καὶ πᾶσιν τοῖς λοιποῖς.¶

Izgovor

kai hupostrepsasai apo tou mnēmeiou apēngeilan tauta panta tois hendeka kai pasin tois loipois

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I vrativši se od tog spomen-groba objaviše ova sva tim jedanaestorici i svima tim ostalima."

Analiza

1. vrativši se Izvornik: ὑποστρέψασαι [hupostrepsasai] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine ženskog roda. Označava dovršenu radnju koja prethodi radnji glavnoga glagola ('objaviše'), a ženski rod izravno potvrđuje da su subjekt radnje žene koje su bile na grobu. Značenje: Lukin omiljeni izraz za povratak i zaokret. Ovdje označava prijelaz žena iz prostora zbunjenosti pred praznim grobom natrag u zajednicu učenika s porukom uskrsnuća.

2. od tog spomen-groba Izvornik: ἀπὸ τοῦ μνημείου [apo tou mnēmeiou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine srednjeg roda uz određeni član. Prijedlog izražava odvajanje i polazište kretanja. Značenje: Imenica dolazi od korijena koji znači 'sjećati se' ili 'spominjati se' (spomen-grob). Nakon što su se sjetile Isusovih riječi (prethodni stih), žene napuštaju mjesto sjećanja na mrtvoga jer je ono postalo polazište vijesti o Živome.

3. objaviše Izvornik: ἀπήγγειλαν [apēngeilan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Izražava cjelovitu, zaokruženu radnju prenošenja vijesti. Značenje: Složenica od prijedloga 'od' i glagola 'javiti, navijestiti' (od istog korijena kao i 'anđeo' - glasnik). Označava službeno izvješćivanje s mjesta događaja: žene, iako u tadašnjem društvu pravno nepriznate kao svjedoci, postaju prve glasnice uskrsnuća.

4. ova sva Izvornik: ταῦτα πάντα [tauta panta] Gramatika: Pokazna zamjenica i pridjev u akuzativu množine srednjeg roda kao izravni objekt glagola. Obuhvaća cjelokupno prethodno iskustvo. Značenje: Naglašava potpunost svjedočanstva: žene nisu prešutjele nijedan detalj – ni odvaljeni kamen, ni odsutnost tijela, ni ukazanje i riječi dvojice muškaraca u blistavoj odjeći.

5. tim jedanaestorici Izvornik: τοῖς ἕνδεκα [tois hendeka] Gramatika: Određeni član u dativu množine muškog roda uz nepromjenjivi glavni broj. Član pretvara broj u naziv prepoznatljive skupine. Značenje: Nakon Judine izdaje, drevni naziv 'Dvanaestorica' bolno je okrnjen na 'Jedanaestoricu'. Taj izraz čuva povijesnu autentičnost trenutka u kojem apostolski zbor još nije ponovno popunjen.

6. i svima tim ostalima Izvornik: καὶ πᾶσιν τοῖς λοιποῖς [kai pasin tois loipois] Gramatika: Veznik uz pridjeve i određeni član u dativu množine muškog roda (dalji objekt). Pokazuje da poruka nije bila ograničena samo na najuži krug. Značenje: Luka redovito ističe širi krug Isusovih učenika i sljedbenika koji su boravili u Jeruzalemu. Navještaj uskrsnuća od samoga početka upućen je cijeloj okupljenoj zajednici.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 24:9) predstavlja ključan trenutak u povijesti spasenja: prijenos poruke o Uskrsnuću s prvih svjedoka (žena) na ranjenu apostolsku zajednicu. Dramatičan prijelaz od mjesta smrti (groba) do zajednice živih pokazuje kako žene hrabro preuzimaju ulogu prvih vjesnika Radosne vijesti, detaljno i vjerno prenoseći cjelokupnu objavu koju su primile.

Teološki gledano, stih naglašava da uskrsno iskustvo ne trpi pasivnost niti zadržavanje za sebe; ono po svojoj prirodi zahtijeva da bude naviješteno drugima. Obznanjivanjem 'svega ovoga' Jedanaestorici i 'svima ostalima', u ovom se trenutku rađa Crkva kao zajednica onih koji primaju, vjeruju i dalje prenose svjedočanstvo o uskrslom Kristu i Njegovoj pobjedi nad smrću.