A kako one postadoše prestrašene i prigibahu lica k zemlji, rekoše im: "Zašto tražite Živoga među mrtvima?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A kako one postadoše prestrašene i prigibahu lica k zemlji, rekoše im: "Zašto tražite Živoga među mrtvima?
Nije ovdje, nego bî podignut! Sjetite se kako vam je govorio dok još bijaše u Galileji,
govoreći da Sin Čovječji treba biti predan u ruke ljudi grešnih, i biti razapet, i trećega dana ustati."
I sjetiše se riječi Njegovih,
te vrativši se od groba, javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalima.
govoreći da Sin Čovječji treba biti predan u ruke ljudi grešnih, i biti razapet, i trećega dana ustati."
Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.
λέγων τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου ὅτι δεῖ παραδοθῆναι εἰς χεῖρας ἀνθρώπων ἁμαρτωλῶν καὶ σταυρωθῆναι καὶ τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ ἀναστῆναι.
legōn ton huion tou anthrōpou hoti dei paradothēnai eis cheiras anthrōpōn hamartōlōn kai staurōthēnai kai tēa tritē hēmera anastēnai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći Sina Čovječjega da treba biti predan u ruke ljudi grešnih i biti razapet i trećega dana ustati."
1. govoreći Izvornik: λέγων [legōn] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Nadovezuje se na prethodni stih i izražava radnju istovremenu s Isusovim boravkom u Galileji, pojašnjavajući sadržaj onoga što je ondje govorio učenicima. Značenje: Uvodi izravno prisjećanje na Isusove proročanske riječi o vlastitoj muci i uskrsnuću koje je naviještao još za vrijeme svoga zemaljskog djelovanja.
2. Sina Čovječjega da Izvornik: τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου ὅτι [ton huion tou anthrōpou hoti] Gramatika: Imenica s članom u akuzativu jednine praćena genitivom jednine s članom, iza čega slijedi veznik izrične rečenice. Riječ je o stilskoj figuri prolepse: subjekt zavisne rečenice ('Sin Čovječji') izvučen je ispred samog veznika 'da' (ὅτι) i stavljen u akuzativ radi snažnog isticanja. Značenje: Naslov 'Sin Čovječji' potječe iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13–14) i označava eshatološkog Mesiju. Stavljanjem ovog naslova na sam početak izričaja naglašava se paradoks da upravo taj uzvišeni nebeski lik mora proći kroz poniženje i smrt.
3. treba Izvornik: δεῖ [dei] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu aktiva indikativa, 3. lice jednine. Izražava objektivnu nužnost i neopozivu obvezu ('nužno je', 'mora biti'). Značenje: U Lukinoj teologiji ovaj izraz označava božansku nužnost (tzv. divinum oportet): Isusovo stradanje nije splet nesretnih okolnosti ni ljudski poraz, nego ispunjenje vječnog Božjeg spasenjskog nauma zapisanog u Pismima.
4. biti predan Izvornik: παραδοθῆναι [paradothēnai] Gramatika: Infinitiv aorista pasiva koji ovisi o bezličnom glagolu 'treba'. Aorist označava cjelovitu, povijesno određenu radnju, a pasiv ukazuje na to da subjekt trpi radnju (često shvaćen kao božanski pasiv, gdje Bog dopušta predaju). Značenje: Glagol označava izručenje u vlast drugima (Judina izdaja i predaja Rimljanima), ali ujedno odjekuje starozavjetnim Pjesmama o Sluzi Jahvinom (Iz 53,6.12), gdje Bog predaje svoga Slugu za grijehe mnogih.
5. u ruke ljudi grešnih Izvornik: εἰς χεῖρας ἀνθρώπων ἁμαρτωλῶν [eis cheiras anthrōpōn hamartōlōn] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom množine ('u ruke') praćen genitivom množine imenice i pridjeva bez člana. Odsutnost člana ispred 'ljudi grešnih' naglašava njihovu narav i kakvoću, a ne samo određenu skupinu. Značenje: 'Ruke' su biblijski simbol vlasti i raspolaganja nečijim životom. Izraz 'ljudi grešni' može označavati pogane (Rimljane koji će izvršiti pogubljenje), ali u širem smislu obuhvaća sve ljude zarobljene grijehom koji odbacuju Božjeg poslanika.
6. biti razapet Izvornik: σταυρωθῆναι [staurōthēnai] Gramatika: Infinitiv aorista pasiva, drugi u nizu infinitiva koji ovise o glagolu 'treba'. Označava konkretnu, jednokratnu povijesnu radnju pribijanja na križ koju subjekt podnosi. Značenje: Imenuje najokrutniji i najsramotniji rimski oblik pogubljenja, čime se potvrđuje da je sramotna smrt na križu bila unaprijed predviđen i nužan dio Mesijina poslanja.
7. trećega dana ustati Izvornik: τῇ τρίτῃ ἡμέρᾳ ἀναστῆναι [tēa tritē hēmera anastēnai] Gramatika: Dativ jednine ženskog roda s članom koji služi kao dativ vremena (odgovara na pitanje 'kada?'), praćen infinitivom drugog aorista aktiva. Za razliku od prethodnih pasivnih infinitiva ('biti predan', 'biti razapet'), glagol 'ustati' je u aktivu i neprelazan je. Značenje: Prijelaz iz pasiva u aktiv naglašava Kristovu pobjedničku snagu u samom činu uskrsnuća. 'Treći dan' označava kratko, Bogom određeno vrijeme do konačnog preokreta te u biblijskoj tradiciji (usp. Hoš 6,2) predstavlja dan Božjeg spasenjskog zahvata.
Ovaj stih (Luka 24,7) predstavlja kristalno jasan sažetak rane kršćanske kerigme (navještaja) o Isusovoj muci i uskrsnuću. Pomoću riječi 'dei' (treba/nužno je) cijeli se događaj stavlja pod okrilje božanske providnosti, naglašavajući da patnja i smrt na križu nisu bili tragičan poraz, već ispunjenje odavno zacrtanog Božjeg plana spasenja.
Kroz redoslijed triju infinitiva ('biti predan', 'biti raspet', 'ustati'), tekst provodi čitatelja kroz najdublju tamu ljudskog grijeha i poniženja do konačne slave i trijumfa života. Podsjećajući žene na Isusove vlastite riječi, anđeli na praznom grobu potvrđuju vjerodostojnost Isusa kao proroka, Mesije i božanskog Otkupitelja koji ima posljednju riječ nad smrću.