i razgovarahu međusobno o svemu tome što se dogodilo.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i razgovarahu međusobno o svemu tome što se dogodilo.
I dogodi se, dok oni razgovarahu i raspravljahu, da se i sam Isus približi te putovaše s njima;
ali oči njihove bijahu držane da Ga ne prepoznaju.
A On im reče: "Kakve su to riječi koje razmjenjujete međusobno dok hodate?" I stadoše smrknuti.
Odgovorivši pak jedan, imenom Kleofa, reče Mu: "Zar Ti jedini boraviš kao stranac u Jeruzalemu pa nisi spoznao što se u njemu dogodilo ovih dana?"
ali oči njihove bijahu držane da Ga ne prepoznaju.
A oči im se držahu da ga ne poznaše.
οἱ δὲ ὀφθαλμοὶ αὐτῶν ἐκρατοῦντο τοῦ μὴ ἐπιγνῶναι αὐτόν.
hoi de ophthalmoi autōn ekratounto tou mē epignōnai auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"a oči njihove držane bijahu od ne prepoznati njega."
1. a Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni suprotni i prijelazni veznik na drugom mjestu u rečenici. Značenje: Uvodi snažan kontrast između Isusove neposredne tjelesne blizine u prethodnom stihu i neočekivane nesposobnosti učenika da shvate tko hoda uz njih.
2. držane bijahu Izvornik: ἐκρατοῦντο [ekratounto] Gramatika: Glagol u imperfektu pasiva, 3. lice množine; imperfekt označava trajno stanje tijekom čitavog puta, a pasiv bez navedenog vršitelja radnje često se tumači kao teološki (božanski) pasiv. Značenje: Glagol znači 'čvrsto držati, svladati, obuzdati'; njihove oči nisu prepoznale Isusa ne zbog pukog slabog vida ili tuge, nego zato što je viša, božanska providnost privremeno zadržavala njihovo prepoznavanje dok im najprije ne budu otvorena Pisma.
3. od ne prepoznati Izvornik: τοῦ μὴ ἐπιγνῶναι [tou mē epignōnai] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine srednjeg roda koji poimeničuje infinitiv aorista drugog aktiva, uz niječnu česticu; genitivni infinitiv izražava posljedicu ili svrhu zapreke. Značenje: Složeni glagol s predmetkom 'epi-' označava jasno, potpuno prepoznavanje i dubinsku spoznaju nečijeg identiteta, a aorist ističe izostanak samog trenutka tog uvida.
Ovaj redak iz Evanđelja po Luki (24:16) o putu u Emaus iznosi duboku teološku istinu: sposobnost prepoznavanja uskrslog Krista ne proizlazi iz puke ljudske logike, fizičkog vida ili pukog opažanja, već isključivo kao dar božanske objave. Bog je namjerno 'zadržao' oči učenika kako bi njihov fokus najprije preusmjerio sa senzornog svjedočanstva na razumijevanje Pisama i prepoznavanje nužnosti Kristove patnje i proslave.
Kada im Isus kasnije rastumači Pisma i prelomi kruh (Lk 24:31), njihove se oči konačno 'otvaraju' – što je suprotan božanski pasiv istomu činu. Glavna je poruka ovoga stiha da se istinska, duboka spoznaja (epiginosko) Krista ostvaruje tek kroz slušanje Njegove Riječi i sudjelovanje u euharistijskom zajedništvu (lomljenju kruha), što postaje trajni obrazac za sve kršćane.