Odgovorivši pak jedan, imenom Kleofa, reče Mu: "Zar Ti jedini boraviš kao stranac u Jeruzalemu pa nisi spoznao što se u njemu dogodilo ovih dana?"
I reče im: "Što to?" A oni Mu rekoše: "Ono o Isusu Nazarećaninu, koji postade čovjek prorok, moćan na djelu i u riječi pred Bogom i svim narodom:
kako Ga predadoše glavari svećenički i poglavari naši na osudu smrtnu te Ga razapeše.
A mi se nadasmo da je On onaj koji ima otkupiti Izrael. Ali uz sve to, ovo već treći dan prolazi otkako se ovo dogodilo.
Ali i neke žene od naših izbezumiše nas: bijahu rano ujutro na grobu,
kako Ga predadoše glavari svećenički i poglavari naši na osudu smrtnu te Ga razapeše.
Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
ὅπως τε παρέδωκαν αὐτὸν οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ ἄρχοντες ἡμῶν εἰς κρίμα θανάτου καὶ ἐσταύρωσαν αὐτόν.
hopōs te paredōkan auton hoi archiereis kai hoi archontes hēmōn eis krima thanatou kai estaurōsan auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"kako te predadoše njega glavari svećenički i poglavari naši u osudu smrti i razapeše njega."
1. kako te Izvornik: ὅπως τε [hopōs te] Gramatika: Veznik 'hopōs' u ovisno-upitnom ili načinskom značenju ('kako', 'na koji način') povezan s enklitičkom česticom 'te' koja tijesno veže ovu rečenicu s prethodnim stihom kao nastavak odgovora na pitanje 'Što se to dogodilo?'. Značenje: Prijelaz s veličanstvenog opisa Isusova prorokovanja na šokantni obrat njegove muke; čestica 'te' pokazuje da učenici njegovu veličinu i njegovu smrt vide kao neraskidiv, ali njima neshvatljiv splet događaja.
2. predadoše Izvornik: παρέδωκαν [paredōkan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, od 'para' (uz, preko) i 'didōmi' (dati). Označava svršeni povijesni čin izručenja u ruke tuđe vlasti. Značenje: Ključni teološki pojam muke Kristove: vjerski vođe izručuju Mesiju poganima (Rimljanima), čime se nehotice ispunjava proročanstvo o Sluzi Jahvinu koji biva predan za grijehe mnogih.
3. glavari svećenički i poglavari naši Izvornik: οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ ἄρχοντες ἡμῶν [hoi archiereis kai hoi archontes hēmōn] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom, praćene osobnom zamjenicom u genitivu množine ('naši'). Ponavljanje člana ističe dvije skupine unutar Velikog vijeća (Sinedrija), a posvojni genitiv 'hēmōn' odnosi se na obje. Značenje: Kleofa s gorčinom naglašava odgovornost vlastitih duhovnih i narodnih vođa ('naši poglavari'), suprotstavljajući njihovu osudu onome 'svem narodu' iz prethodnog stiha pred kojim je Isus bio moćan.
4. u osudu smrti Izvornik: εἰς κρίμα θανάτου [eis krima thanatou] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom imenice srednjeg roda 'krima' (presuda, osuda) izražava svrhu ili ishod izručenja. Imenica 'thanatou' u genitivu jednine pobliže određuje sadržaj presude (genitiv kvalitete ili sadržaja: smrtna osuda). Značenje: Pravednik i prorok moćan pred Bogom biva podvrgnut pravnoj osudi na smrt, što je u očima učenika bio konačni dokaz poraza njihovih mesijanskih nadanja.
5. i razapeše njega Izvornik: καὶ ἐσταύρωσαν αὐτόν [kai estaurōsan auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Subjekt glagola i dalje su isti 'glavari svećenički i poglavari', iako su samo pogubljenje fizički izvršili rimski vojnici. Značenje: Učenici pripisuju sam čin razapinjanja židovskim glavarima kao moralnim začetnicima i pokretačima Isusova pogubljenja; križ je za njih u tom trenutku samo sramotni kraj, a ne vrhunac otkupljenja.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (dio izvještaja o učenicima na putu u Emaus) duboko oslikava tragediju i razočaranje koje su Isusovi sljedbenici osjećali nakon Velikog petka. On iznosi bolnu istinu da su upravo religijski i civilni vođe ('naši poglavari'), koji su trebali prvi prepoznati Božjeg Pomazanika, bili ti koji su ga osudili i predali na najsramotniju smrt. Ta izdaja od strane vlastitog vodstva predstavljala je točku najvećeg očaja za učenike, slamajući njihove dotadašnje nade o proslavljenom Otkupitelju Izraela.
S druge strane, iz šire teološke perspektive, ovaj stih sažima najveći paradoks kršćanstva. Ono što je iz ljudskog kuta gledano bio potpun pravosudni promašaj i poraz, u Božjem je planu bio vrhunac otkupljenja. Raspeće, oruđe sramote i prokletstva, postalo je sredstvo kroz koje je ostvarena pobjeda nad smrću, otvarajući put prema uskrsnuću koje će učenicima tek biti objavljeno.