i ne našavši tijela Njegova, dođoše govoreći da su vidjele i viđenje anđela, koji govore da On živi.
i ne našavši tijela Njegova, dođoše govoreći da su vidjele i viđenje anđela, koji govore da On živi.
I odoše neki od onih koji su s nama na grob i nađoše tako kako i žene rekoše, ali Njega ne vidješe."
A On sam reče im: "O nerazumni i spori u srcu da vjerujete u sve što progovoriše proroci!
Nije li trebalo da Krist ovo pretrpi i uđe u Slavu Svoju?"
I započevši od Mojsija i od svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što je o Njemu.
A On sam reče im: "O nerazumni i spori u srcu da vjerujete u sve što progovoriše proroci!
I on im reče: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
Καὶ αὐτὸς εἶπεν πρὸς αὐτούς· ὦ ἀνόητοι καὶ βραδεῖς τῇ καρδίᾳ τοῦ πιστεύειν ἐπὶ πᾶσιν οἷς ἐλάλησαν οἱ προφῆται·
Kai autos eipen pros autous ō anoētoi kai bradeis tēa kardia tou pisteuein epi pasin hois elalēsan hoi prophētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I on sam reče prema njima: O nerazumni i spori u srcu za vjerovati na sve koje progovoriše ti proroci!"
1. on sam reče Izvornik: αὐτὸς εἶπεν [autos eipen] Gramatika: Zamjenica u nominativu jednine muškog roda stoji kao naglašeni subjekt uz glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Aorist označava čvrstu, cjelovitu radnju kojom sugovornik preuzima riječ. Značenje: Naglašeno 'on sam' stvara snažan obrat u razgovoru: nakon što su učenici izložili svoju zbunjenost i razočaranje, Uskrsli preuzima inicijativu i s božanskim autoritetom tumači događaje.
2. O nerazumni Izvornik: ὦ ἀνόητοι [ō anoētoi] Gramatika: Uzvik praćen pridjevom u vokativu množine muškog roda, tvorenim od niječnog prefiksa i korijena koji označava um ili shvaćanje. Značenje: Izraz ne označava manjak inteligencije, nego duhovnu zaslijepljenost i nesposobnost uma da poveže proročka Pisma s Kristovim križem.
3. spori u srcu Izvornik: βραδεῖς τῇ καρδίᾳ [bradeis tē kardia] Gramatika: Pridjev u vokativu množine praćen određenim članom i imenicom u dativu jednine ženskog roda. Dativ ovdje pobliže određuje područje u kojem se očituje sporost (dativ obzira). Značenje: U biblijskoj antropologiji srce nije samo sjedište osjećaja, nego središte volje, misli i duhovnog prihvaćanja. Sporost srca ukazuje na unutarnje oklijevanje i otpor prema Božjem naumu koji nadilazi ljudska očekivanja.
4. za vjerovati Izvornik: τοῦ πιστεύειν [tou pisteuein] Gramatika: Poimenčeni (artikulirani) infinitiv prezenta aktivnog u genitivu jednine srednjeg roda. Genitiv infinitiva izražava svrhu ili područje u kojem se očituje prethodno spomenuta sporost, a prezent naglašava trajni stav vjere. Značenje: Pokazuje da je krajnji cilj razumijevanja Pisama živa i trajna vjera, za koju je srce učenika bilo presporo i zatvoreno.
5. na sve koje progovoriše ti proroci Izvornik: ἐπὶ πᾶσιν οἷς ἐλάλησαν οἱ προφῆται [epi pasin hois elalēsan hoi prophētai] Gramatika: Prijedlog s dativom množine srednjeg roda, odnosna zamjenica privučena u dativ (atrakcija odnosne zamjenice umjesto akuzativa objekta) te glagol u aoristu aktivnom. Aorist sažima cjelokupno povijesno naviještanje proroka u jedno zaokruženo svjedočanstvo. Značenje: Učenici su djelomično prihvaćali proroke očekujući samo slavnog Mesiju, no Isus traži vjeru koja se oslanja na 'sve' što je prorečeno, uključujući i proročanstva o patnji.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (24,25) predstavlja ključan trenutak u susretu na putu za Emaus. Isus ukorava dvojicu učenika zbog njihovog nedostatka duhovnog uvida. Njegov ukor ne cilja na njihov intelekt, već na njihovu nutarnju, duhovnu tromost ('spori u srcu') i nespremnost da prihvate Božji plan koji je nužno uključivao Mesijinu patnju prije Njegove slave.
Teološka srž stiha leži u pozivu na cjelovito i bezuvjetno prihvaćanje Svetog pisma ('na svemu što su govorili proroci'). Učenici su selektivno čitali proročanstva, radujući se obećanjima o pobjedi i slavi, ali su odbacivali najave o trpljenju. Stoga, Isusove riječi ostaju trajan podsjetnik vjernicima da prava vjera zahtijeva cjelovito pouzdanje u Božju Riječ, obuhvaćajući cijelo čovjekovo srce i um.