I odoše neki od onih koji su s nama na grob i nađoše tako kako i žene rekoše, ali Njega ne vidješe."
I odoše neki od onih koji su s nama na grob i nađoše tako kako i žene rekoše, ali Njega ne vidješe."
A On sam reče im: "O nerazumni i spori u srcu da vjerujete u sve što progovoriše proroci!
Nije li trebalo da Krist ovo pretrpi i uđe u Slavu Svoju?"
I započevši od Mojsija i od svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što je o Njemu.
I približiše se selu kamo iđahu, a On sam načini se kao da ide dalje.
Nije li trebalo da Krist ovo pretrpi i uđe u Slavu Svoju?"
Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
οὐχὶ ταῦτα ἔδει παθεῖν τὸν χριστὸν καὶ εἰσελθεῖν εἰς τὴν δόξαν αὐτοῦ;
ouchi tauta edei pathein ton christon kai eiselthein eis tēn doxan autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne li ova trebalo trpjeti taj Krist i ući u tu slavu njegovu?"
1. Ne li Izvornik: οὐχὶ [ouchi] Gramatika: Pojačana niječna upitna čestica na početku rečenice. U grčkom jeziku ovakvo pitanje nužno traži i podrazumijeva snažan potvrdan odgovor ('Zar nije upravo tako?'). Značenje: Retoričkim pitanjem Isus apelira na savjest i znanje učenika, pokazujući da je istina o Mesijinoj patnji u Pismima toliko očita da se ne može poreći.
2. trebalo Izvornik: ἔδει [edei] Gramatika: Bezlični glagol u imperfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Imperfekt ukazuje na trajnu nužnost koja je postojala u prošlosti i proteže se kroz cijelu povijest spasenja. Značenje: Ključni pojam kod evanđelista Luke za označavanje božanskog 'mora' (božanskog dekreta). Kristova muka nije bila tragičan slučaj ni ljudski poraz, nego ispunjenje vječnog Božjeg plana.
3. trpjeti taj Krist Izvornik: παθεῖν τὸν χριστὸν [pathein ton christon] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog uz imenicu s određenim članom u akuzativu jednine muškog roda (konstrukcija akuzativa s infinitivom kao subjekt glagola 'trebalo je'). Određeni član označava naslov ('Pomazanik', 'Mesija'), a aorist gleda na patnju kao na cjelovit događaj. Značenje: Spaja u jednu neodvojivu stvarnost naslov 'Pomazanik' i glagol 'trpjeti', što je za tadašnja židovska mesijanska očekivanja bio potpuni paradoks.
4. i ući u tu slavu njegovu Izvornik: καὶ εἰσελθεῖν εἰς τὴν δόξαν αὐτοῦ [kai eiselthein eis tēn doxan autou] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog povezan prijedlogom smjera s akuzativom jednine ženskog roda i posvojnom zamjenicom u genitivu. Aorist označava odlučan prijelaz u novo stanje. Značenje: Križ i uskrsnuće čine jedinstven božanski put: patnja je nužan prolaz kroz koji Mesija ulazi u slavu koja mu po njegovu božanskom poslanju odvijeka pripada ('njegovu slavu'). Imena: - Krist [χριστὸν (grč. Χριστός, prijevod heb. מָשִׁיחַ Mašiah) / christon] (osoba) Znači: Pomazanik Tvorba: Potječe od grčkog glagola 'chriō' (pomazati uljem), što je izravni prijevod hebrejske riječi 'Mašiah' (Mesija), kojom su se u Starom zavjetu označavali pomazani kraljevi, svećenici i proroci.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (24:26) predstavlja ključni trenutak Isusovog poučavanja dvojice učenika na putu u Emaus. Kroz jedno retoričko pitanje, Isus radikalno preoblikuje njihovo dotadašnje shvaćanje Mesije. Uči ih da križ i patnja nisu bili znakovi Božjeg napuštanja ili Mesijinog poraza, već upravo suprotno – to je bio jedini i božanski nužan put (edei) do Njegove konačne pobjede i proslavljenja.
Teološka poruka je iznimno duboka i sažima srž kršćanskog evanđelja: ne postoji prečac do uskrsne slave koji bi zaobišao patnju i križ. Kristova muka (pathein) i Njegovo uzvišenje u nebesku stvarnost (doxan) neodvojivo su povezani u otajstvu spasenja. Ovim riječima Isus konačno ujedinjuje naizgled suprotstavljena starozavjetna proročanstva – ona o trpećem Sluzi (Izaija 53) i ona o pobjedničkom, proslavljenom Kralju.