Početna ›

Luka 24,27 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A On sam reče im: "O nerazumni i spori u srcu da vjerujete u sve što progovoriše proroci!

Nije li trebalo da Krist ovo pretrpi i uđe u Slavu Svoju?"

I započevši od Mojsija i od svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što je o Njemu.

I približiše se selu kamo iđahu, a On sam načini se kao da ide dalje.

I prisiliše Ga govoreći: "Ostani s nama, jer je blizu večer i dan se već nagnuo." I uđe ostati s njima.

Biblija

I započevši od Mojsija i od svih proroka, protumači im u svim Pismima ono što je o Njemu.

Daničić-Karadžić

I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.

Original

καὶ ἀρξάμενος ἀπὸ Μωϋσέως καὶ ἀπὸ πάντων τῶν προφητῶν διερμήνευσεν αὐτοῖς ἐν πάσαις ταῖς γραφαῖς τὰ περὶ ἑαυτοῦ.

Izgovor

kai arxamenos apo Mōuseōs kai apo pantōn tōn prophētōn diermēneusen autois en pasais tais graphais ta peri he'autou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I započevši od Mojsija i od svih tih proroka protumači njima u svim tim pismima ta o sebi."

Analiza

1. započevši Izvornik: ἀρξάμενος [arxamenos] Gramatika: Particip aorista medija u nominativu jednine muškog roda. Aorist označava polazišnu točku radnje koja prethodi glavnom glagolu, dok medij ističe osobnu uključenost subjekta u započinjanje. Značenje: Pokazuje sustavan i redovit pristup kojim Isus vodi učenike od samih temelja starozavjetne objave prema njezinu vrhuncu.

2. od Mojsija i od svih tih proroka Izvornik: ἀπὸ Μωϋσέως καὶ ἀπὸ πάντων τῶν προφητῶν [apo Mōuseōs kai apo pantōn tōn prophētōn] Gramatika: Dvaput ponovljen prijedlog s genitivom podrijetla ili polazišta. Ponavljanje prijedloga 'od' gramatički naglašava svaku od dviju velikih cjelina Staroga zavjeta zasebno. Značenje: Zakon (Mojsije) i Proroci nisu nepovezani dijelovi, nego svaki na svoj način, u potpunosti ('od svih'), pružaju proročko svjedočanstvo o Kristu.

3. protumači Izvornik: διερμήνευσεν [diermēneusen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, složen od prijedloga 'kroz/temeljito' i glagola 'tumačiti/prevoditi'. Aorist sažima cijeli taj poučni razgovor na putu kao cjelovito i dovršeno djelo. Značenje: Riječ iz koje dolazi pojam 'hermeneutika' označava dubinsko razjašnjavanje i otkrivanje skrivenog smisla: sam Uskrsli postaje ključ za razumijevanje Svetoga pisma.

4. u svim tim pismima ta o sebi Izvornik: ἐν πάσαις ταῖς γραφαῖς τὰ περὶ ἑαυτοῦ [en pasais tais graphais ta peri he'autou] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine ženskog roda praćen određenim članom u akuzativu množine srednjeg roda ('ta', tj. 'ono') i prijedlogom s povratnom zamjenicom u genitivu. Član srednjeg roda poimenčuje cijeli prijedložni izraz 'o sebi'. Značenje: Otkriva kristocentričnost cijeloga Starog zavjeta: Krist nije prisutan samo u nekoliko izoliranih proročanstava, nego 'u svim Pismima' koja u njemu nalaze svoje konačno ispunjenje. Imena: - Mojsije [Μωϋσέως (grč. Μωϋσῆς, od heb. מֹשֶׁה Mošeh) / Mōuseōs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) / Sin (vode) Tvorba: Ime vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'ms' (roditi, sin), dok ga hebrejska tradicija povezuje s glagolom 'mašah' (izvući, izvaditi). Tekst objašnjava: Knjiga Izlaska (Izl 2,10) tumači ime time što ga je faraonova kći 'iz vode izvukla'.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 24:27) postavlja Isusa Krista kao vrhovnog tumača i konačno ispunjenje cjelokupne Božje objave. Na putu u Emaus, Isus slomljenim učenicima ne nudi tek površnu utjehu, nego im temeljito otvara um za pravo shvaćanje povijesti spasenja. On im dokazuje da Stari zavjet nije zbirka nepovezanih pravila ili nasumičnih događaja, već jedinstvena, svrhovita priča koja od svog samog početka usmjerava upravo prema Njemu.

Svojim iscrpnim tumačenjem od Zakona (Mojsija) do Proroka, Krist pokazuje da su njegova muka, smrt i uskrsnuće nužan, predviđen i neizostavan dio Božjeg plana. Time uči svoje sljedbenike osnovnom pravilu kršćanske hermeneutike: svi biblijski tekstovi moraju se čitati, razumijevati i tumačiti isključivo u svjetlu Njegovog otkupiteljskog djela, jer je Krist srce, ključ i konačni smisao svake zapisane biblijske riječi.