I dogodi se, dok ih On blagoslivljaše, odstupi od njih i bivaše uznošen u Nebo.
I dogodi se, dok ih On blagoslivljaše, odstupi od njih i bivaše uznošen u Nebo.
I oni, poklonivši Mu se, vratiše se u Jeruzalem s radošću velikom,
i bijahu sve vrijeme u Hramu blagoslivljajući Boga.
i bijahu sve vrijeme u Hramu blagoslivljajući Boga.
I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.
καὶ ἦσαν διὰ παντὸς ἐν τῷ ἱερῷ αἰνοῦντες καὶ εὐλογοῦντες τὸν θεόν. ἀμήν¶
kai ēsan dia pantos en tō hi'erō ainountes kai eulogountes ton theon amēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bijahu kroz sve [vrijeme] u tom Hramu blagoslivljajući tog Boga."
1. bijahu ... blagoslivljajući Izvornik: ἦσαν ... εὐλογοῦντες [ēsan ... eulogountes] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od glagola 'biti' u imperfektu (3. lice množine) i aktivnog participa prezenta u nominativu množine muškog roda. Takav spoj snažno naglašava trajnost, ustrajnost i uobičajeno stanje radnje u prošlosti. Značenje: Učenici nisu samo povremeno zahvaljivali, nego im je slavljenje Boga postalo trajno životno stanje nakon Kristova uzašašća. Glagol 'eulogeō' doslovno znači 'dobro govoriti' (od 'eu' – dobro i 'logos' – riječ), što u biblijskom smislu označava radosno veličanje Božjih djela spasenja.
2. kroz sve [vrijeme] Izvornik: διὰ παντὸς [dia pantos] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom 'dia' (kroz) i pridjevom 'pas' (sav) u genitivu jednine, pri čemu se podrazumijeva imenica 'vrijeme' (chronou). U grčkom jeziku ovo tvori ustaljeni priložni izraz za neprekidnost. Značenje: Označava stalnu prisutnost i redovitost u molitvi, osobito u satima hramskih bogoslužja, čime se pokazuje potpuna predanost prve zajednice u iščekivanju obećanog Duha.
3. u tom Hramu Izvornik: ἐν τῷ ἱερῷ [en tō hi'erō] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom mjesta i određenim članom srednjeg roda. Poimeničeni pridjev 'hieron' (doslovno: 'sveto [mjesto]') označava cjelokupni hramski kompleks s predvorjima, za razliku od riječi 'naos' koja označava samo središnje svetište. Značenje: Lukino evanđelje završava na istome mjestu gdje je i započelo (s Zaharijom u Hramu u 1. poglavlju), čime se zaokružuje cjelina povijesti spasenja i pokazuje da se prva kršćanska zajednica rađa u samom središtu židovske pobožnosti.
4. tog Boga Izvornik: τὸν θεόν [ton theon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine kao izravni objekt participa 'blagoslivljajući'. Određeni član ističe da je riječ o jedinom, pravom Bogu Izraelovu. Značenje: Bog Otac je krajnji cilj i izvor svega što se dogodilo u Isusovu životu, smrti, uskrsnuću i uzašašću; poklonstvo uskrslom Kristu u prethodnom stihu izravno se prelijeva u slavljenje Boga.
Ovaj redak, koji zaključuje Evanđelje po Luki (Lk 24,53), slika je preobražene rane zajednice učenika. Iako je Isus tjelesno uzašao na nebo, učenici nisu ostavljeni u strahu ili beznađu. Naprotiv, ispunjeni dubokom radošću zbog Kristove pobjede nad smrću, njihova jedina prikladna reakcija postaje trajno štovanje i slavljenje.
Teološki, boravak učenika u Hramu snažno pokazuje da kršćanstvo ne odbacuje Izraela, već predstavlja njegovo dovršenje. Bog kojem prinose hvale isti je Bog otaca, a njihova neprestana zahvalnost postavlja temelj i uzor za bogoslužni život buduće Crkve, pripremajući scenu za događaj Pedesetnice i izlijevanje Duha Svetoga koji slijedi u Djelima apostolskim.