Luka 24,52 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I oni poklonivši se njemu vratiše se u Jeruzalem s radošću velikom"

1. oni poklonivši se njemu Izvornik: αὐτοὶ προσκυνήσαντες αὐτὸν [autoi proskunēsantes auton] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu množine uz particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda i osobnu zamjenicu u akuzativu jednine kao izravni objekt. Particip aorista izražava radnju koja je prethodila povratku u grad. Značenje: U Lukinu evanđelju učenici se na ovom mjestu prvi put izričito klanjaju Isusu činima adoracije: gledajući njegovo uzašašće, u potpunosti ga priznaju božanskim Gospodinom.

2. vratiše se Izvornik: ὑπέστρεψαν [hupestrepsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, 3. lice množine, koji označava dovršenu radnju povratka. Značenje: Povratak u Jeruzalem izravan je čin poslušnosti Isusovoj zapovijedi iz 49. stiha da ostanu u gradu dok ne prime silu odozgo.

3. s radošću velikom Izvornik: μετὰ χαρᾶς μεγάλης [meta charas megalēs] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice i pridjeva ženskog roda u jednini, čime se izražava popratna okolnost i unutarnje raspoloženje subjekta. Značenje: Umjesto tuge zbog rastanka, učenike ispunja snažna radost jer znaju da je njihov Učitelj živ, uzvišen u Božju slavu i vjeran obećanju Duha; time Lukino evanđelje završava istim tonom radosti kojim je i započelo u navještenju. Imena: - Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם) / Ierousalēm] (grad) Znači: temelj mira Tvorba: Grčka transliteracija drevnog semitskog imena složenog od zapadnosemitskog korijena 'jrw' (utemeljiti, postaviti temelj) i božanskog imena ili imenice 'Šalem' (mir, cjelovitost).

Ovaj redak (Luka 24,52) funkcionira kao predivan, trijumfalni epilog Lukinog evanđelja i označava nevjerojatnu preobrazbu Isusovih učenika. Dok su ranije zbog muke i križa bili prestrašeni, zbunjeni i žalosni, sada su preobraženi susretom s Uskrslim. Njihov čin klanjanja (proskyneo) jasan je iskaz vjere kojim konačno i potpuno prepoznaju Isusa kao pravoga Boga i Gospodina.

Fizički Isusov odlazak na nebo za njih više nije gubitak niti razlog za očaj. Naprotiv, ispunjeni 'velikom radošću', oni razumiju da Kristova slava jamči skori silazak Duha Svetoga. Radosno vraćanje u Jeruzalem svjedoči o njihovoj poslušnosti i spremnosti za novu fazu Božjeg nauma, čime se prizorište savršeno postavlja za rođenje Crkve i događaje Pedesetnice.