Početna ›

Luka 24,32 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I dogodi se, dok On bijaše za stolom s njima, uzevši kruh, blagoslovi te razlomivši pružaše im.

A njihove biše otvorene oči i prepoznaše Ga; i On postade nevidljiv od njih.

I rekoše jedan drugomu: "Nije li srce naše bilo goreće u nama dok nam govoraše na putu, dok nam otvaraše Pisma?"

I ustavši u taj isti čas, vratiše se u Jeruzalem i nađoše okupljene jedanaestoricu i one koji bijahu s njima,

koji govorahu: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"

Biblija

I rekoše jedan drugomu: "Nije li srce naše bilo goreće u nama dok nam govoraše na putu, dok nam otvaraše Pisma?"

Daničić-Karadžić

I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?

Original

καὶ εἶπαν πρὸς ἀλλήλους· οὐχὶ ἡ καρδία ἡμῶν καιομένη ἦν ἐν ἡμῖν ὡς ἐλάλει ἡμῖν ἐν τῇ ὁδῷ καὶ ὡς διήνοιγεν ἡμῖν τὰς γραφάς;¶

Izgovor

kai eipan pros allēlous ouchi hē kardia hēmōn kaiomenē ēn en hēmin hōs elalei hēmin en tēa hodō kai hōs diēnoigen hēmin tas graphas

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I rekoše prema jedan drugome: Zar ne to srce nas goreće bijaše u nama kako govoraše nama na tome putu kako otvaraše nama ta Pisma?"

Analiza

1. Zar ne Izvornik: οὐχὶ [ouchi] Gramatika: Pojačana niječna upitna čestica. U grčkom jeziku uvodi retoričko pitanje na koje se s potpunom sigurnošću očekuje potvrdan odgovor ('Ta zar nije doista...'). Značenje: Ovaj uzvik otkriva naknadno razumijevanje duhovnog iskustva: učenici sada u svjetlu prepoznatog Krista tumače ono što su proživljavali dok su još bili u neznanju.

2. goreće bijaše Izvornik: καιομένη ἦν [kaiomenē ēn] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od participa prezenta pasiva u nominativu jednine ženskog roda i imperfekta glagola 'biti' u 3. licu jednine. Snažno ističe trajnost stanja u prošlosti i pasivnu izloženost srca vanjskom djelovanju. Značenje: Pasivni oblik ('bijaše zapaljena / gorjela je') pokazuje da taj žar nisu proizveli sami učenici, nego ga je zapalila Božja riječ. Kao kod proroka Jeremije (Jr 20,9), Božja riječ u srcu djeluje poput rasplamsana ognja koji preobražava hladnoću i beznađe.

3. govoraše Izvornik: ἐλάλει [elalei] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Imperfekt označava trajnu radnju u prošlosti koja se odvijala usporedno s gorenjem njihovih srdaca. Značenje: Isusov razgovor s njima duž puta nije bio samo razmjena informacija, nego živa Božja riječ koja već u samom slušanju zagrijava i liječi ranjenu nutrinu.

4. otvaraše Izvornik: διήνοιγεν [diēnoigen] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Označava postupno, trajno i temeljito rastvaranje smisla tijekom čitavog putovanja. Značenje: Luka namjerno koristi potpuno isti glagol 'dianoigō' (otvoriti) koji je u prethodnom stihu upotrijebio za otvaranje njihovih očiju (a u stihu 45 za otvaranje uma). Postoji duboka teološka povezanost: Krist najprije 'otvara Pisma' na putu, da bi potom 'otvorio oči' u lomljenju kruha.

5. ta Pisma Izvornik: τὰς γραφάς [tas graphas] Gramatika: Imenica u akuzativu množine ženskog roda s određenim članom. Množina s članom označava cjelokupni korpus svetih knjiga Staroga zavjeta. Značenje: Bez Kristova ključa Pisma ostaju zatvorena knjiga; tek u svjetlu njegova križa i uskrsnuća svi starozavjetni tekstovi dobivaju svoj puni smisao i postaju živa riječ koja pali ljudsko srce.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 24:32) predstavlja vrhunac narativa o učenicima na putu u Emaus, sažimajući transformativnu moć susreta s uskrslim Kristom i Njegovom Riječi. Glavna poruka leži u neodvojivosti prepoznavanja Krista i razumijevanja Svetog pisma. Krist je onaj koji jedini može 'otvoriti' Pisma, dajući im konačni smisao i ispunjenje, što posljedično izaziva duboku duhovnu reakciju – 'goruće srce'.

Stih također naglašava procesualnost duhovnog buđenja. Kontinuirana glagolska vremena ('govoraše', 'otvaraše', 'goreće bijaše') ukazuju na to da spoznaja nije došla kao trenutačni šok, već kroz postepeno izlaganje Riječi na životnom putu. 'Goruće srce' stoga nije samo prolazna emocija, već duboka nutarnja transformacija volje, uma i duha koja učenike vodi iz očaja u radosno svjedočanstvo i akciju povratka u Jeruzalem kako bi podijelili Radosnu vijest.