I rekoše jedan drugomu: "Nije li srce naše bilo goreće u nama dok nam govoraše na putu, dok nam otvaraše Pisma?"
I rekoše jedan drugomu: "Nije li srce naše bilo goreće u nama dok nam govoraše na putu, dok nam otvaraše Pisma?"
I ustavši u taj isti čas, vratiše se u Jeruzalem i nađoše okupljene jedanaestoricu i one koji bijahu s njima,
koji govorahu: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"
I oni pripovijedahu ono s puta i kako im bî prepoznat u lomljenju kruha.
A dok oni ovo govorahu, On sam stade posred njih i govori im: "Mir vama!"
koji govorahu: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!"
Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
λέγοντας ὅτι ὄντως ἠγέρθη ὁ κύριος καὶ ὤφθη Σίμωνι.
legontas hoti ontōs ēgerthē ho kurios kai ōphthē Simōni
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreće da doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu."
1. govoreće Izvornik: λέγοντας [legontas] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u akuzativu množine muškog roda. Slaže se u padežu s 'jedanaestoricom i onima s njima' iz prethodnog stiha, što nedvosmisleno pokazuje da ovu vijest izgovaraju okupljeni u Jeruzalemu, a ne dvojica pridošlica iz Emausa. Značenje: Prije nego što dvojica učenika uopće stignu ispričati svoje iskustvo, dočekuje ih već oblikovana uskrsna vjera jeruzalemske zajednice.
2. doista Izvornik: ὄντως [ontōs] Gramatika: Prilog izveden od participa prezenta glagola 'biti' (εἰμί). Izražava stvarnost i nepobitnu zbiljnost onoga što se tvrdi. Značenje: Ova riječ označava prijelaz od jutarnje zbunjenosti i nevjerice prema ženama na praznom grobu do čvrste apostolske sigurnosti da je uskrsnuće stvaran događaj.
3. uskrsnu Izvornik: ἠγέρθη [ēgerthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik ovdje je takozvani božanski pasiv (passivum divinum), kojim se iz poštovanja ne imenuje vršitelj radnje, ali se podrazumijeva da je Bog Otac taj koji je podigao Isusa. Značenje: Cijela ova rečenica predstavlja jednu od najstarijih i najkraćih liturgijskih vjeroispovijesti rane Crkve, u kojoj je uskrsnuće ispovjeđeno kao suvereni Božji zahvat u povijest.
4. Gospodin Izvornik: ὁ κύριος [ho kyrios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom. Određeni član ističe jedinstveni, apsolutni naslov. Značenje: U grčkom prijevodu Staroga zavjeta ovom se riječju prevodi neizrecivo Božje ime Jahve; primijenjena na uskrslog Isusa, ona potvrđuje njegovo božansko dostojanstvo i vlast nad smrću.
5. ukaza se Izvornik: ὤφθη [ōphthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine, od korijena 'vidjeti'. U pasivu doslovno znači 'bi viđen', ali u biblijskom grčkom redovito nosi značenje 'učiniti se vidljivim, ukazati se'. Značenje: Ovaj oblik naglašava da inicijativa susreta pripada isključivo uskrslom Gospodinu: njega se ne može vidjeti običnim ljudskim promatranjem ako se on sam slobodno ne otkrije. Imena: - Šimun [Σίμων (heb. שִׁמְעוֹן Shim'on) / Simōn] (osoba) Znači: on je uslišao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Shim'on, izvedenog od glagolskog korijena 'shama' (čuti, poslušati, uslišati). Promjena imena: Isus mu je dao aramejsko ime Kefa (Κηφᾶς), na grčkom Petar (Πέτρος), što znači 'Stijena', označavajući njegovu ulogu čvrstog temelja u zajednici učenika; ovdje se spominje izvornim imenom Šimun u kontekstu osobnog susreta i oproštenja nakon zataje.
Ovaj redak iz Lukina evanđelja (Lk 24,34) slovi za jedan od najstarijih krsnih hvalospjeva ili sažetaka uskršnjeg vjerovanja (kerigme) u prvoj kršćanskoj zajednici. Korištenjem riječi 'uistinu' zauvijek se ruši svaka sumnja preostalih učenika, dok snažni naslov 'Gospodin' predstavlja potpuno priznanje Isusovog božanskog identiteta. Teološko povezivanje Isusovog podizanja iz mrtvih ('bi uskrišen') s Njegovom slobodnom odlukom da se objavi ('bi viđen') temelj je apostolske vjere koja počiva na živom i stvarnom susretu. Poseban spomen Šimuna svjedoči o osobnoj i dubokoj poruci Božje ljubavi, dajući do znanja da milosrđe uskršavajućeg Krista obnavlja i one koji su pali, čineći ih istinskim temeljima rane Crkve.