Prestrašeni pak i postavši ustrašeni, mišljahu da gledaju duha.
Prestrašeni pak i postavši ustrašeni, mišljahu da gledaju duha.
I reče im: "Zašto ste uznemireni i zbog čega premišljanja uzlaze u srcu vašemu?
Pogledajte ruke Moje i noge Moje, jer Ja sam to! Opipajte Me i pogledajte, jer duh mesa i kostiju nema kao što gledate da Ja imam."
I ovo rekavši, pokaza im ruke i noge.
A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se, reče im: "Imate li ovdje što jestivo?"
Pogledajte ruke Moje i noge Moje, jer Ja sam to! Opipajte Me i pogledajte, jer duh mesa i kostiju nema kao što gledate da Ja imam."
Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
ἴδετε τὰς χεῖράς μου καὶ τοὺς πόδας μου ὅτι ἐγώ εἰμι αὐτός· ψηλαφήσατέ με καὶ ἴδετε ὅτι πνεῦμα σάρκα καὶ ὀστέα οὐκ ἔχει καθὼς ἐμὲ θεωρεῖτε ἔχοντα.
idete tas cheiras mou kai tous podas mou hoti egō eimi autos psēlaphēsate me kai idete hoti pneuma sarka kai ostea ouk echei kathōs eme theōreite echonta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pogledajte ruke moje i noge moje, da ja jesam sam; opipajte me i pogledajte, jer duh meso i kosti ne ima kao što mene gledate imajućega."
1. Pogledajte Izvornik: ἴδετε [idete] Gramatika: Imperativ drugog aorista aktivnog, 2. lice množine. Aoristni imperativ poziva na trenutačno, odlučno usmjeravanje pogleda s ciljem jasnog prepoznavanja. Značenje: Isus ih poziva da prijeđu s prestravljenog zurenja u prikazu na svjesno, osjetilno provjeravanje stvarnih dokaza njegova identiteta.
2. ruke moje i noge moje Izvornik: τὰς χεῖράς μου καὶ τοὺς πόδας μου [tas cheiras mou kai tous podas mou] Gramatika: Imenice u akuzativu množine s određenim članovima i enklitičkim genitivima osobne zamjenice 1. lica jednine. Ponavljanje zamjenice 'moje' uz oba uda posebno naglašava osobni identitet. Značenje: Ruke i noge nose tragove čavala s križa; pokazujući ih, Uskrsli dokazuje neprekinuti kontinuitet između raspetog Isusa iz Nazareta i proslavljenog Gospodina koji stoji pred njima.
3. ja jesam sam Izvornik: ἐγώ εἰμι αὐτός [egō eimi autos] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine, prezent glagola 'biti' i intenzivna zamjenica u nominativu jednine muškog roda. Prisutnost obiju zamjenica daje iznimno snažan naglasak osobnom identitetu: 'Ja sam glavom i bradom, osobno taj'. Značenje: Izraz potvrđuje zbiljsku istovjetnost osobe ('Ja sam onaj isti, a ne netko drugi ili utvara'), ali ujedno odjekuje starozavjetnom božanskom objavom 'Ja jesam'.
4. opipajte me Izvornik: ψηλαφήσατέ με [psēlaphēsate me] Gramatika: Imperativ aorista aktivnog u 2. licu množine s akuzativom osobne zamjenice. Poziva na konkretan, izravan čin fizičkog dodira. Značenje: Glagol označava opipavanje rukama i istraživanje dodirom. Time Isus nudi najneposredniji osjetilni dokaz koji isključuje svaku pomisao na halucinaciju ili optičku varku.
5. duh meso i kosti ne ima Izvornik: πνεῦμα σάρκα καὶ ὀστέα οὐκ ἔχει [pneuma sarka kai ostea ouk echei] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana kao subjekt, dvije imenice u akuzativu (jednina ženskog roda i množina srednjeg roda) kao objekti te zanijekani prezent indikativa aktivnog. Prezent izriče opću, trajnu istinu. Značenje: U semitskom načinu izražavanja 'meso i kosti' označavaju cjelovitu opipljivu, čvrstu ljudsku tjelesnost. Ovim riječima izravno se pobija helenističko shvaćanje o besmrtnosti gole duše bez uskrsnuća tijela.
6. kao što mene gledate imajućega Izvornik: καθὼς ἐμὲ θεωρεῖτε ἔχοντα [kathōs eme theōreite echonta] Gramatika: Usporedni veznik praćen naglašenim oblikom osobne zamjenice u akuzativu jednine, prezentom glagola 'gledati' i participom prezenta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda. Naglašeni oblik zamjenice ('eme') stavlja Isusa u izravnu suprotnost s bezličnim duhom. Značenje: Uskrsnuće nije povratak u obično smrtno stanje, ali uključuje punu, opipljivu materijalnu stvarnost preobraženog tijela koja se može izravno promatrati i osjetiti.
Luka 24,39 predstavlja jedan od najsnažnijih novozavjetnih dokaza o stvarnosti i prirodi Kristova tjelesnog uskrsnuća. Pozivom na osjetila vida i opipa, Isus otklanja strah učenika da pred sobom imaju duha ili prikazu. Njegovo usmjeravanje pažnje na vlastite ruke i noge uspostavlja nepobitan kontinuitet identiteta: Onaj koji je razapet i nosi rane, isti je Onaj koji sada pred njima stoji živ i uskrsnuo. Ovaj stih postavlja jasan teološki temelj za razumijevanje biblijskog uskrsnuća, koje podrazumijeva obnovu i proslavljenje materijalnog tijela, a ne samo preživljavanje duše. Uskrsli Krist nije puki fantom; time se trajno demantiraju hereze o Isusovoj isključivo duhovnoj prirodi nakon uskrsnuća, dok se vjernicima istovremeno daje čvrsta slika onoga što podrazumijeva i njihova vlastita nada u buduće tjelesno uskrsnuće.