A prvoga dana u tjednu, u ranu zoru, dođoše na grob noseći miomirise koje pripraviše.
A prvoga dana u tjednu, u ranu zoru, dođoše na grob noseći miomirise koje pripraviše.
Nađoše pak kamen otkotrljan od groba,
a ušavši, ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
I dogodi se, dok one bijahu u nedoumici oko toga, i gle: dva muža stadoše uz njih u blistavoj odjeći.
A kako one postadoše prestrašene i prigibahu lica k zemlji, rekoše im: "Zašto tražite Živoga među mrtvima?
a ušavši, ne nađoše tijela Gospodina Isusa.
I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.
Καὶ εἰσελθοῦσαι δὲ οὐχ εὗρον τὸ σῶμα τοῦ κυρίου Ἰησοῦ.¶
Kai eiselthousai de ouch heuron to sōma tou kuriou Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ušavši, ne nađoše to tijelo tog Gospodina Isusa."
1. Ušavši Izvornik: εἰσελθοῦσαι [eiselthousai] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine ženskog roda; aorist ovdje označava radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola. Značenje: Žene ne ostaju samo vani u strahu pred otvorenim grobom, već hrabro stupaju u samu grobnu komoru. Njihov ulazak čini ih izravnim i vjerodostojnim očevicima praznoga groba.
2. ne nađoše Izvornik: οὐχ εὗρον [ouch heuron] Gramatika: Snažna objektivna niječna čestica ispred glagola u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Značenje: Stvara izravan literarni kontrast s prethodnim stihom: dok su vani 'našle' otkotrljan kamen, unutra 'ne nađoše' ono zbog čega su došle. Ova odsutnost tijela središnji je povijesni znak uskrsnuća.
3. to tijelo Izvornik: τὸ σῶμα [to sōma] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt glagola. Značenje: Naglašava stvarnost i tjelesnost Kristove smrti, ali i tjelesnost njegova uskrsnuća. Uskrsnuće nije puko duhovno preživljavanje duše, nego preobrazba i nestanak samog mrtvog tijela iz groba.
4. tog Gospodina Isusa Izvornik: τοῦ κυρίου Ἰησοῦ [tou kuriou Iēsou] Gramatika: Određeni član i dvije imenice u genitivu jednine muškog roda koji izriče pripadnost. Značenje: Ovo je prvo mjesto u Lukinu evanđelju gdje sam evanđelist u pripovijedanju spaja naslov 'Gospodin' s imenom 'Isus'. Time na samom pragu uskrsnuća svečano ispovijeda da je raspeti Isus sada uzvišeni Gospodar nad smrću. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj kratki stih (Luka 24,3) predstavlja prijelomni trenutak u evanđeoskom izvještaju o Kristovu uskrsnuću. Očekivani dolazak žena na grob kako bi iskazale posljednju počast kulminira šokantnim otkrićem praznine. Fizički izostanak Isusova tijela postaje prvi i temeljni znak iz kojeg će izrasti cjelokupna kršćanska vjera u njegovo tjelesno uskrsnuće.
Gramatička struktura stiha, posebice ženski rod participa, snažno naglašava povijesnu ukorijenjenost događaja. Žene kao prve svjedokinje praznog groba daju iznimnu autentičnost ovom izvještaju u kontekstu tadašnjeg patrijarhalnog društva, dok izravna i negirana konstatacija ('ne nađoše') služi kao neosporivi činjenični iskaz praznine koja traži objašnjenje – objašnjenje koje će im uskoro dati anđeli.