sina Kenana, sina Arpakšada, sina Šema, sina Noe, sina Lameka,
sina Kenana, sina Arpakšada, sina Šema, sina Noe, sina Lameka,
sina Metušalaha, sina Henoka, sina Jereda, sina Mahalalela, sina Kenana,
sina Enoša, sina Šeta, sina Adama, sina Božjega.
sina Enoša, sina Šeta, sina Adama, sina Božjega.
Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.
τοῦ Ἐνὼς τοῦ Σὴθ τοῦ Ἀδὰμ τοῦ θεοῦ.¶
tou Enōs tou Sēth tou Adam tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"[onoga] Enoša [onoga] Šeta [onoga] Adama [onoga] Boga."
1. [onoga] Izvornik: τοῦ [tou] Gramatika: Određeni član u genitivu jednine muškog roda koji u rodoslovlju izražava podrijetlo i pripadnost ('onaj od...'). Pojavljuje se četiri puta i dovodi cijeli genitivni niz od sedamdeset i sedam naraštaja do samog vrhunca. Značenje: Posljednje 'τοῦ' u stihu (ispred riječi 'Boga') ključno je jer se ista gramatička konstrukcija koristi za odnos između Adama i Boga kao i za sve prethodne očeve i sinove, čime se Adamovo stvaranje prikazuje kao božansko sinovstvo.
2. Enoša ... Šeta ... Adama Izvornik: Ἐνὼς ... Σὴθ ... Ἀδὰμ [Enōs ... Sēth ... Adam] Gramatika: Tri nesklonjive vlastite imenice semitskog podrijetla u funkciji genitiva jednine muškog roda. Padež je određen isključivo članom τοῦ koji stoji ispred svakog imena. Značenje: Ovaj trojac vraća rodoslovlje do samih početaka Knjige Postanka: od Enoša (u čije se vrijeme počelo zazivati ime Gospodnje), preko Šeta (nositelja obećanog potomstva nakon Abelove smrti), do Adama kao prvog čovjeka i predstavnika cijelog ljudskog roda.
3. Boga Izvornik: θεοῦ [theou] Gramatika: Imenica u genitivu jednine muškog roda. Za razliku od prethodnih semitskih imena koja su nesklonjiva, ova grčka riječ ima puni genitivni nastavak (-ου) koji se slaže s članom τοῦ. Značenje: Završetak rodoslovlja u Bogu pokazuje univerzalnost Lukina evanđelja: dok Matej vodi Isusovo podrijetlo do Abrahama (oca Židova), Luka ide sve do Adama i Boga, objavljujući da je Isus Spasitelj cijelog čovječanstva i 'posljednji Adam' koji obnavlja narušeno Božje sinovstvo. Imena: - Enoš [Ἐνὼς (heb. אֱנוֹשׁ ʾĔnōš) / Enōs] (osoba) Znači: čovjek / smrtnik Tvorba: Dolazi od hebrejske riječi 'enoš' koja označava čovjeka u njegovoj krhkosti, slabosti i smrtnosti (srodno korijenu 'anaš' - biti slab, bolestan).
- Šet [Σὴθ (heb. שֵׁת Šēṯ) / Sēth] (osoba) Znači: postavljen / određen / nadomjestak Tvorba: Izvedeno iz hebrejskog glagola 'šit' (postaviti, položiti, odrediti). Tekst objašnjava: U Post 4,25 Eva objašnjava ime riječima: 'Bog mi dade drugo potomstvo (heb. šat-li) mjesto Abela, koga ubi Kajin.'
- Adam [Ἀδὰμ (heb. אָדָם ʾĀḏām) / Adam] (osoba) Znači: čovjek / zemljanin (onaj od crvene zemlje) Tvorba: Povezano s hebrejskim korijenom 'adam' (biti crven) i imenicom 'adamah' (tlo, obradiva zemlja). Tekst objašnjava: U Post 2,7 tekst povezuje čovjeka (ha-adam) s prahom zemaljskim (min ha-adamah) od kojega ga je Bog oblikovao.
Ovaj stih (Luka 3:38) predstavlja dubok i ključan trenutak u teologiji Lukinog evanđelja jer njime završava Isusovo rodoslovlje. Dok su druga rodoslovlja često bila usmjerena na dokazivanje pripadnosti određenom narodu (poput Abrahamovog potomstva), Luka svoju liniju namjerno proteže sve do prvog čovjeka, Adama, i u konačnici do samog Boga. Time se naglašava univerzalnost kršćanske poruke: Isus Krist nije samo židovski Mesija, već je Spasitelj cijelog čovječanstva, u potpunosti poistovjećen s ljudskom prirodom koju svi dijelimo.
Završna fraza 'od Boga' nosi snažan teološki pečat. Ona podsjeća čitatelja da ljudska rasa od samog početka ima božansko porijeklo i da nismo samo proizvod puke slučajnosti, već Stvoriteljevog nauma. U širem kontekstu Novog zavjeta, Isus se time predstavlja kao 'Novi Adam' ili 'Posljednji Adam' koji dolazi obnoviti slomljeni odnos s Bogom i ispraviti ono što je prvi Adam padom izgubio.