Dogodi se pak u drugu subotu da On uđe u sinagogu i poučavaše; i bijaše ondje čovjek, a desna mu ruka bijaše usahla.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Dogodi se pak u drugu subotu da On uđe u sinagogu i poučavaše; i bijaše ondje čovjek, a desna mu ruka bijaše usahla.
Promatrahu Ga pak pismoznanci i farizeji liječi li u subotu, da nađu čime bi Ga optužili.
On pak znadaše pomisli njihove. Reče mužu koji imaše usahlu ruku: "Ustani i stani u sredinu." I on ustade te stade.
Reče pak Isus prema njima: "Pitam vas je li dopušteno subotom dobro činiti ili zlo činiti, dušu spasiti ili pogubiti?"
I pogledavši sve njih uokolo, reče mu: "Ispruži ruku svoju." On pak učini i ruka mu bi uspostavljena.
On pak znadaše pomisli njihove. Reče mužu koji imaše usahlu ruku: "Ustani i stani u sredinu." I on ustade te stade.
A on znadijaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade.
αὐτὸς δὲ ᾔδει τοὺς διαλογισμοὺς αὐτῶν. καὶ εἶπεν δὲ τῷ ἀνδρὶ τῷ ξηρὰν ἔχοντι τὴν χεῖρα· ἔγειρε καὶ στῆθι εἰς τὸ μέσον. ὁ καὶ ἀναστὰς ἔστη.
autos de ēdei tous dialogismous autōn kai eipen de tō andri tō xēran echonti tēn cheira egeire kai stēthi eis to meson ho kai anastas estē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak znadaše te pomisli njihove. Reče tom mužu tom suhu imajućem tu ruku: Ustaji i stani u tu sredinu. I ustavši stade."
1. On pak znadaše Izvornik: αὐτὸς δὲ ᾔδει [autos de ēdei] Gramatika: Naglašena zamjenica 'autos' u nominativu jednine stoji u opreci ('de') prema neprijateljima iz prethodnog stiha. Glagol 'oida' je u pluskvamperfektu koji u grčkom ima značenje imperfekta: trajno, dubinsko znanje i izravan uvid. Značenje: Dok pismoznanci i farizeji izvana vrebaju Isusove postupke, On iznutra posjeduje božansko znanje o skrivenim namjerama njihovih srdaca.
2. te pomisli Izvornik: τοὺς διαλογισμοὺς [tous dialogismous] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu množine s određenim članom (od 'dia' – kroz i 'logizomai' – računati, prosuđivati). Značenje: Označava unutarnja umovanja, proračunate rasprave i nepovjerljive misli; u Novom zavjetu često ima negativan prizvuk ljudskog mudrovanja koje se protivi Božjoj volji.
3. tom mužu tom suhu imajućem tu ruku Izvornik: τῷ ἀνδρὶ τῷ ξηρὰν ἔχοντι τὴν χεῖρα [tō andri tō xēran echonti tēn cheira] Gramatika: Imenica 'anēr' (muž, odrastao muškarac) u dativu jednine, praćena atributivnim participom prezenta aktivnog ('echonti' – koji ima) također u dativu jednine. Pridjev 'xēran' (suhu) izvučen je ispred participa i bez člana stoji u predikatnom položaju radi naglaska. Značenje: Konstrukcija definira čovjeka kroz njegovo trajno stanje nevolje, ali upravo njega Isus poziva da izađe iz anonimnosti.
4. Ustaji i stani Izvornik: ἔγειρε καὶ στῆθι [egeire kai stēthi] Gramatika: Prvi glagol ('egeire') je u imperativu prezenta aktivnog (poticaj na započinjanje kretanja, 'diži se'), a drugi ('stēthi') u imperativu aorista aktivnog (zapovijed za konačno, odlučno zauzimanje položaja, 'stani'). Značenje: Isus ne skriva svoj čin, nego bolesnika postavlja u samo središte sinagoge pred oči svih promatrača, čineći njegovu nevolju javnim pitanjem savjesti za prisutne.
5. ustavši stade Izvornik: ἀναστὰς ἔστη [anastas estē] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda ('anastas' – ustavši) označava radnju koja prethodi glavnom glagolu u aoristu indikativa ('estē' – stade). Obje riječi su u aoristu, što opisuje trenutačno i potpuno izvršenje zapovijedi. Značenje: Čovjekova bezuvjetna poslušnost i izlazak pred neprijateljski raspoloženu skupštinu prvi je čin vjere koji prethodi samom čudu ozdravljenja.
Ovaj stih (Luka 6:8) snažno oslikava sukob između Isusovog božanskog autoriteta i ljudske okorjelosti srca. Isus, demonstrirajući svoje sveznanje, čita zle namjere ('dialogismous') svojih protivnika, ali umjesto povlačenja, On bira otvoreni i javni čin milosrđa. Pozivajući čovjeka s usahlom rukom da stane u sredinu ('eis to meson'), Isus postavlja ljudsku potrebu za iscjeljenjem i dostojanstvom iznad legalističkog cjepidlačenja vjerskih vođa oko pravila subote.
Poslušnost čovjeka koji odmah ustaje i staje pred neprijateljski raspoloženu gomilu svjedoči o vjeri i snazi Isusove riječi koja donosi život i obnovu. Teološki gledano, stih naglašava da božansko milosrđe ne djeluje u tajnosti niti se boji ljudske osude, već je hrabro, oslobađajuće i apsolutno pobjedonosno.