I govoraše im: "Gospodar je subote Sin Čovječji."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I govoraše im: "Gospodar je subote Sin Čovječji."
Dogodi se pak u drugu subotu da On uđe u sinagogu i poučavaše; i bijaše ondje čovjek, a desna mu ruka bijaše usahla.
Promatrahu Ga pak pismoznanci i farizeji liječi li u subotu, da nađu čime bi Ga optužili.
On pak znadaše pomisli njihove. Reče mužu koji imaše usahlu ruku: "Ustani i stani u sredinu." I on ustade te stade.
Reče pak Isus prema njima: "Pitam vas je li dopušteno subotom dobro činiti ili zlo činiti, dušu spasiti ili pogubiti?"
Promatrahu Ga pak pismoznanci i farizeji liječi li u subotu, da nađu čime bi Ga optužili.
Književnici pak i fariseji gledahu za njim neće li u subotu iscijeliti, da ga okrive.
παρετηροῦντο δὲ αὐτὸν οἱ γραμματεῖς καὶ οἱ Φαρισαῖοι εἰ ἐν τῷ σαββάτῳ θεραπεύει ἵνα εὕρωσιν κατηγορεῖν αὐτοῦ.
paretērounto de auton hoi grammateis kai hoi Pharisaioi ei en tō sabbatō therapeuei ina heurōsin katēgorein autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Promatrahu pak njega ti pismoznanci i ti farizeji ako u tu subotu liječi, da nađu optuživati ga."
1. Promatrahu Izvornik: παρετηροῦντο [paretērounto] Gramatika: Glagol u imperfektu, medij, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt označava trajno, napeto promatranje, dok medijski oblik naglašava osobni interes i skrivenu namjeru subjekata koji vrebaju iz prikrajka (prijedlog 'para-' u složenici znači 'uz', 'izbliza', 'potajno'). Značenje: Ne radi se o neutralnom gledanju, nego o neprijateljskom vrebajućem nadzoru kojim vjerski glavari traže povod za osudu.
2. ti pismoznanci Izvornik: οἱ γραμματεῖς [hoi grammateis] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine s određenim članom (od 'gramma' – slovo, pismo, spis). Značenje: Učeni znalci i pravni tumači Mojsijeva zakona koji su sustavno razrađivali propise o tome koja su djela subotom dopuštena, a koja zabranjena.
3. ako ... liječi Izvornik: εἰ ... θεραπεύει [ei ... therapeuei] Gramatika: Veznik 'ei' ovdje uvodi neizravno pitanje ('hoće li'), dok je glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Prezent u neizravnom pitanju zadržava živost izravnog pitanja ('liječi li on subotom?') te ukazuje na njegovu poznatu naviku. Značenje: Prema tadašnjoj rabinskoj predaji, liječenje subotom bilo je dopušteno samo ako je život u izravnoj opasnosti; budući da usahla ruka nije ugrožavala život, iscjeljenje bi se smatralo zabranjenim radom.
4. da nađu Izvornik: ἵνα εὕρωσιν [hina heurōsin] Gramatika: Veznik 'hina' uvodi namjernu rečenicu s glagolom u konjunktivu aorista, aktiv, 3. lice množine. Aorist označava konkretan, ciljani ulov dokaza. Značenje: Otkriva izopačenost njihova stava: u čudu ozdravljenja ne traže očitovanje Božjeg milosrđa, nego pravno sredstvo protiv Isusa.
5. optuživati ga Izvornik: κατηγορεῖν αὐτοῦ [katēgorein autou] Gramatika: Prezent infinitiva aktivnog, praćen osobnom zamjenicom u genitivu jednine (glagoli optuživanja u grčkom upravljaju genitivom osobe koja se optužuje). Prezent infinitiva ukazuje na trajni postupak podizanja optužbe. Značenje: Glagol je pravni termin (od 'kata' – protiv i 'agoreuō' – javno govoriti na trgu/sudu) koji označava formalno pokretanje sudskog ili vjerskog procesa. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא / heb. פְּרוּשִׁים) / Pharisaioi] (narod) Znači: Odvojeni, zasebni Tvorba: Grčki oblik potječe od aramejske riječi 'perišaja' (hebrejski 'perušim'), iz korijena 'paraš' što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i puka koji nije detaljno poznavao Zakon.
Ovaj biblijski stih slikovito opisuje rastući animozitet i opipljivi sukob između Isusa i tadašnjih religijskih vođa. Njihova namjera prilikom praćenja Isusovog djelovanja nije bila duhovna izgradnja niti divljenje Njegovoj čudesnoj moći liječenja, već su Ga zlonamjerno vrebali ne bi li pronašli formalno-pravni temelj (poput kršenja pravila o subotnjem počinku) za Njegovu osudu.
Tekst iznosi snažan teološki kontrast između Isusovog aktivnog milosrđa koje donosi iscjeljenje i bešćutnog legalizma farizeja usmjerenog na sud. Događaj zorno ilustrira kako je ekstremni zakonizam u potpunosti zamaglio pravu svrhu subote, koja je prema Božjem naumu inicijalno dana kao dar čovjeku za obnovu, iscjeljenje i slavljenje života, a ne kao ograničavajući teret koji bi stajao na putu milosrđu.