Početna ›

Luka 6,9 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Promatrahu Ga pak pismoznanci i farizeji liječi li u subotu, da nađu čime bi Ga optužili.

On pak znadaše pomisli njihove. Reče mužu koji imaše usahlu ruku: "Ustani i stani u sredinu." I on ustade te stade.

Reče pak Isus prema njima: "Pitam vas je li dopušteno subotom dobro činiti ili zlo činiti, dušu spasiti ili pogubiti?"

I pogledavši sve njih uokolo, reče mu: "Ispruži ruku svoju." On pak učini i ruka mu bi uspostavljena.

Oni pak biše ispunjeni bezumljem te raspravljahu jedan s drugim što bi učinili Isusu.

Biblija

Reče pak Isus prema njima: "Pitam vas je li dopušteno subotom dobro činiti ili zlo činiti, dušu spasiti ili pogubiti?"

Daničić-Karadžić

A Isus reče im: da vas zapitam: šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni mučahu.

Original

εἶπεν δὲ ὁ Ἰησοῦς πρὸς αὐτούς· ἐπερωτῶ ὑμᾶς εἰ ἔξεστιν τῷ σαββάτῳ ἀγαθοποιῆσαι ἢ κακοποιῆσαι; ψυχὴν σῶσαι ἢ ἀπολέσαι;

Izgovor

eipen de ho Iēsous pros autous eperōtō humas ei exestin tō sabbatō agathopoiēsai ē kakopoiēsai psuchēn sōsai ē apolesai

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Reče pak taj Isus prema njima: Pitam vas ako je dopušteno toj suboti dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasiti ili pogubiti?"

Analiza

1. Reče pak Izvornik: εἶπεν δὲ [eipen de] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine, praćen veznikom koji označava blagi prijelaz ili suprotnost. Značenje: Označava konkretan i odlučan početak Isusova govora kojim izravno preuzima inicijativu pred svojim kritičarima koji ga šutke vrebaju.

2. Pitam Izvornik: ἐπερωτῶ [eperōtō] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Prefiks na glagolu pojačava izravnost i težinu upita. Značenje: U rabinskim raspravama ovaj glagol označava formalno postavljanje pravnog ili teološkog pitanja kojim učitelj izaziva sugovornike da se očituju.

3. je dopušteno Izvornik: ἔξεστιν [exestin] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Tehnički pojam za zakonitost prema Tori; Isus preuzima rječnik pismoznanaca i farizeja, ali pitanje iz kazuistike prebacuje na temeljnu svrhu Božjeg zakona.

4. toj suboti Izvornik: τῷ σαββάτῳ [tō sabbatō] Gramatika: Imenica srednjeg roda u dativu jednine s određenim članom (dativ vremena). Značenje: Označava subotnji dan kao posvećeno vrijeme počinka koje Bog nije ustanovio kao prepreku milosrđu, nego kao prostor oslobođenja i života.

5. dobro činiti ili zlo činiti Izvornik: ἀγαθοποιῆσαι ἢ κακοποιῆσαι [agathopoiēsai ē kakopoiēsai] Gramatika: Dva složena glagola u infinitivu aorista aktiva, povezana rastavnim veznikom. Aorist naglašava samo konkretno djelo u njegovoj cjelovitosti. Značenje: Isus postavlja radikalnu moralnu alternativu: u susretu s ljudskom nevoljom ne postoji neutralnost, pa odbijanje da se učini dobro već postaje činjenje zla.

6. Dušu spasiti ili pogubiti Izvornik: ψυχὴν σῶσαι ἢ ἀπολέσαι [psuchēn sōsai ē apolesai] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana, praćena dvama infinitivima aorista aktiva. Značenje: Imenica označava cjelovit ljudski život i osobu. Dok Isus u subotu spašava i obnavlja čovjeka, njegovi protivnici već kuju planove kako će ga pogubiti. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ) / Iēsous (Yeshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).

Zaključak

Ovaj stih (Luka 6,9) donosi ključan trenutak u Isusovom sukobu s farizejima oko tumačenja Zakona. Dok su farizeji subotu gledali kroz prizmu strogih pravila koja zabranjuju bilo kakav rad, Isus to preokreće i postavlja radikalan etički ultimatum.

Svojim retoričkim pitanjem Isus jasno ukazuje da propust ili izostanak činjenja milosrđa u trenutku potrebe zapravo predstavlja aktivno činjenje zla i propast. Time afirmira da je viša svrha Zakona ljubav, milosrđe i obnova ljudskog života, a ne puko, slijepo i legalističko pridržavanje propisa na štetu potrebitog čovjeka.