Luka 6,16 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Judu Jakovljeva i Judu Iškariotskoga koji postade izdajnik."

1. Jakovljeva Izvornik: Ἰακώβου [Iakōbou] Gramatika: Vlastito ime u genitivu jednine muškog roda. Kao i kod 'Jakova Alfejeva' u prethodnom stihu, genitiv označava obiteljsku pripadnost (u pravilu 'sin Jakovljev'). Značenje: Ovaj genitivni dodatak služi kako bi se ovaj apostol Juda (u Matejevu i Markovu evanđelju nazvan Tadej) jasno razlikovao od Jude Iškariotskoga koji slijedi odmah nakon njega.

2. koji postade Izvornik: ὃς ἐγένετο [hos egeneto] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškog roda i glagol u drugom aoristu medija indikativa, treće lice jednine. Glagol 'ginomai' u aoristu označava ulazak u novo stanje ('postade'), za razliku od glagola 'biti'. Značenje: Izbor glagola 'postade' teološki je iznimno važan: Juda nije izabran kao izdajnik niti je to bio od početka, nego je primio istinski apostolski poziv, a izdajnikom je postao kasnijim vlastitim odabirom.

3. izdajnik Izvornik: προδότης [prodotēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez određenog člana, u službi imenskog predikata. Tvorena je od prijedloga 'pro' (naprijed) i glagola 'didōmi' (dati, predati). Značenje: Dok druga evanđelja češće koriste particip glagola 'paradidōmi' (predati), Luka ovdje koristi izravnu imenicu 'prodotēs' (izdajnik, onaj koji nekoga izruči neprijatelju). Odsutnost člana naglašava samu tragičnu narav onoga u što se pretvorio jedan od Dvanaestorice. Imena: - Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Jehuda) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen / Neka bude hvaljen Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehuda, izvedenog iz glagolskog korijena 'jada' u pasivnom ili uzročnom obliku (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).

- Jakov [Ἰάκωβος (heb. יַעֲקֹב Ja'akov) / Iakōbos] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Neka Bog štiti Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ja'akov, povezanog s imenicom 'akev' (peta) ili s glagolskim korijenom 'akav' (slijediti, čuvati).

- Iškariotski [Ἰσκαριὼθ (heb. אִישׁ קְרִיּוֹת Iš Kerijot) / Iskariōth] (ostalo) Znači: Čovjek iz Kerijota Tvorba: Najšire prihvaćena etimologija izvodi ovaj nepromjenjivi pridjevak iz hebrejskog izraza 'Iš Kerijot' - 'čovjek iz Kerijota' (mjesta u Judeji), premda postoje i tumačenja koja ga povezuju s aramejskim korijenom 'šekar' (lažac) ili s latinskim 'sicarius' (bodežar). U polju hrv_tekst navodi se u posvojnom obliku 'Iškariotski'.

Lukin zapis (Lk 6,16) predstavlja najjasniji i najkoncizniji osvrt na tragičnu dvoznačnost popisa Dvanaestorice apostola. Ponovljivost imena Juda evanđelist rješava dodavanjem patronima ('Jakovljeva') i toponima ('Iškariot'), pritom osiguravajući da sramota budućeg izdajnika ne okalja vjernog apostola.

Srž teološke poruke ovog retka krije se u glagolu 'postade' (ἐγένετο) pridodanom riječi 'izdajnik'. Juda Iškariotski bio je legitimno izabran; uživao je isto povjerenje kao i ostali. Korištenje glagola promjene stanja sugerira da njegovo izdajstvo nije bilo usud već moralni kolaps i dugoročan proces slobodne volje. Evanđelje nas ovim podsjeća na potresnu istinu: ni najuža blizina izvoru milosti ne dokida dramu ljudske slobode i njezine sposobnosti za pad.