Jer nema stabla dobra koje donosi plod truo, niti stabla trula koje donosi plod dobar.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer nema stabla dobra koje donosi plod truo, niti stabla trula koje donosi plod dobar.
Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe.
Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo; ta iz obilja srca govore usta njegova.
Zašto Me pak zovete: 'Gospodine, Gospodine', a ne činite što govorim?
Svaki koji dolazi k Meni te sluša Moje Riječi i vrši ih – pokazat ću vam komu je sličan:
Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo; ta iz obilja srca govore usta njegova.
Dobar čovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.
Ὁ ἀγαθὸς ἄνθρωπος ἐκ τοῦ ἀγαθοῦ θησαυροῦ τῆς καρδίας αὐτοῦ προφέρει τὸ ἀγαθόν, καὶ ὁ πονηρὸς ἄνθρωπος ἐκ τοῦ πονηροῦ θησαυροῦ τῆς καρδίας αὑτοῦ προφέρει τὸ πονηρόν· ἐκ γὰρ τοῦ περισσεύματος τῆς καρδίας λαλεῖ τὸ στόμα αὐτοῦ.
Ho agathos anthrōpos ek tou agathou thēsaurou tēs kardias autou propherei to agathon kai ho ponēros anthrōpos ek tou ponērou thēsaurou tēs kardias hautou propherei to ponēron ek gar tou perisseumatos tēs kardias lalei to stoma autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Taj dobar čovjek iz te dobre riznice toga srca iznosi to dobro, i taj zao iz toga zloga iznosi to zlo; iz naime obilja srca govori ta usta njega."
1. Taj dobar čovjek Izvornik: Ὁ ἀγαθὸς ἄνθρωπος [Ho agathos anthrōpos] Gramatika: Imenica s određenim članom i pridjevom u nominativu jednine muškog roda. Određeni član ovdje ima generičku funkciju: označava predstavnika cijele skupine takvih ljudi. Značenje: Pridjev označava unutarnju, moralnu i duhovnu kvalitetu dobrote koja je korisna i plemenita. Čovjekova djela i riječi izviru iz onoga što on u svojoj biti jest.
2. riznice toga srca Izvornik: θησαυροῦ τῆς καρδίας [thēsaurou tēs kardias] Gramatika: Obje imenice su u genitivu jednine; prva ovisi o prijedlogu 'iz' (ἐκ), dok je druga ('srca') u genitivu svojstva ili apoziciji ('riznica koja jest srce'). Značenje: Riznica je spremište u koje se pohranjuju dragocjenosti. U biblijskoj antropologiji srce nije samo sjedište osjećaja, nego središte cjelokupne osobe – misli, volje i odluka – u kojem čovjek sabire svoja duhovna dobra ili zla.
3. iznosi Izvornik: προφέρει [propherei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent ovdje izražava trajnu, uobičajenu radnju ili opće pravilo. Značenje: Složenica od prijedloga 'pred' (πρός/πρό) i glagola 'nositi' (φέρω), što doslovno znači iznijeti van na vidjelo iz unutarnjeg spremišta. Pokazuje da su izvanjska djela i riječi samo očitovanje onoga što je već pohranjeno u nutrini.
4. taj zao Izvornik: ὁ πονηρὸς [ho ponēros] Gramatika: Poimeničeni pridjev s određenim članom u nominativu jednine muškog roda (imenica 'čovjek' se podrazumijeva iz prvog dijela rečenice). Značenje: Označava aktivnu, štetnu zloću i pokvarenost koja kvari i druge, nasuprot plemenitoj dobroti.
5. obilja Izvornik: περισσεύματος [perisseumatos] Gramatika: Imenica u genitivu jednine srednjeg roda, ovisna o prijedlogu 'iz' (ἐκ), bez člana, što naglašava samu narav tog obilja. Značenje: Označava suvišak, prelijevanje onoga čega je posuda prepuna. Govor nije slučajan, nego je nužan izljev onoga čime je čovjekova nutrina ispunjena do vrha.
6. govori Izvornik: λαλεῖ [lalei] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine (subjekt 'usta' u grčkom je srednjeg roda jednine). Značenje: Za razliku od glagola koji naglašava sadržaj govora (λέγω), ovaj glagol označava sam čin govorenja, glasanja i izricanja, čime se ističe da svaka izgovorena riječ odaje stanje srca.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki 6:45 donosi duboku psihološku i teološku istinu o ljudskoj naravi: naše riječi nisu slučajne, već su nepogrešiv indikator našeg duhovnog i moralnog stanja. Isus koristi sliku riznice (srca) iz koje se neizbježno prelijeva onaj sadržaj kojim smo ju prethodno, svjesno ili nesvjesno, napunili.
Stoga, prava moralna preobrazba ne može započeti pukom kontrolom jezika ili kozmetičkom promjenom vanjskog ponašanja. Promjena se mora dogoditi u samom izvoru – u srcu. Kakvo je srce (riznica), takav je i svakodnevni govor, čime Isus naglašava da je istinska pravednost uvijek plod nutarnje transformacije koja zatim potpuno prirodno rezultira dobrim i izgrađujućim riječima.