Kako možeš govoriti bratu svojemu: 'Brate, pusti da izvadim trunčicu koja je u oku tvojemu', dok sam u oku svojemu grede ne vidiš? Licemjeru, izvadi najprije gredu iz oka svojega, pa ćeš tada jasno vidjeti izvaditi trunčicu koja je u oku brata svojega.
Jer nema stabla dobra koje donosi plod truo, niti stabla trula koje donosi plod dobar.
Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe.
Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo; ta iz obilja srca govore usta njegova.
Zašto Me pak zovete: 'Gospodine, Gospodine', a ne činite što govorim?
Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe.
Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine,
ἕκαστον γὰρ δένδρον ἐκ τοῦ ἰδίου καρποῦ γινώσκεται. οὐ γὰρ ἐξ ἀκανθῶν συλλέγουσιν σῦκα οὐδὲ ἐκ βάτου σταφυλὴν τρυγῶσιν.¶
hekaston gar dendron ek tou idiou karpou ginōsketai ou gar ex akanthōn sullegousin suka oude ek batou staphulēn trugōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Svako naime stablo iz tog vlastitog ploda spoznaje se. Ne naime s trnja skupljaju smokve niti s kupine grožđe beru."
1. Svako naime stablo Izvornik: ἕκαστον γὰρ δένδρον [hekaston gar dendron] Gramatika: Distributivni pridjev i imenica u nominativu jednine srednjeg roda, povezani uzročnim veznikom. Izraz pojedinačno obuhvaća sve pripadnike vrste bez ijedne iznimke. Značenje: Postavlja univerzalno načelo rasuđivanja koje vrijedi za svakog pojedinog čovjeka i učitelja: nitko nije izuzet od provjere kroz vlastita djela.
2. iz tog vlastitog ploda Izvornik: ἐκ τοῦ ἰδίου καρποῦ [ek tou idiou karpou] Gramatika: Prijedlog s genitivom koji označava izvor i podrijetlo, uz određeni član, posvojni pridjev 'vlastiti' i imenicu u genitivu jednine muškog roda. Značenje: Pridjev 'vlastiti' naglašava da čovjeka ne određuju tuđe zasluge, riječi ili vanjska pripadnost, nego isključivo ono što izlazi iz njegove vlastite nutrine.
3. spoznaje se Izvornik: γινώσκεται [ginōsketai] Gramatika: Glagol u prezentu, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Prezent označava općevrijedeću istinu (gnomski prezent). Značenje: Glagol označava spoznaju na temelju iskustva i očitovanih dokaza. Prava narav čovjeka ne otkriva se njegovim samoproglašenjem, nego postaje iskustveno prepoznatljiva kroz njegove postupke.
4. s trnja skupljaju smokve Izvornik: ἐξ ἀκανθῶν συλλέγουσιν σῦκα [ex akanthōn sullegousin suka] Gramatika: Prijedlog s imenicom u genitivu množine ženskog roda, glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice množine, te imenica u akuzativu množine srednjeg roda. Treće lice množine bez navedenog subjekta služi kao bezlični izraz ('ljudi ne skupljaju', 'ne skuplja se'). Značenje: Smokva je u biblijskom svijetu simbol blagoslova, mira i slatkog, hranjivog ploda, dok je trnje simbol neplodnosti i prokletstva. Slika pokazuje apsurdnost očekivanja duhovne hrane od duhovno neplodnog izvora.
5. s kupine grožđe beru Izvornik: ἐκ βάτου σταφυλὴν τρυγῶσιν [ek batou staphulēn trugōsin] Gramatika: Prijedlog s imenicom u genitivu jednine ženskog roda, imenica u akuzativu jednine ženskog roda (kolektivna jednina za grozdove) i glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Značenje: Glagol specifično označava berbu vinograda ili zrelih plodova ujesen. Bodljikavi grm kupine ne može dati plemeniti plod vinove loze, čime se potvrđuje da vanjsko djelovanje neizbježno odražava unutarnju narav.
Ovaj stih (Luka 6,44) iznosi temeljni biblijski i životni princip uzroka i posljedice: nečija stvarna, unutarnja priroda neizbježno se očituje kroz njegova djela, stavove i riječi. Kao što se u prirodi ne može očekivati da štetan korov ili trnje donese plemenite, hranjive plodove poput smokve i grožđa, tako ni nepromijenjeno ili zlo ljudsko srce ne može kontinuirano proizvoditi istinski pravedna djela.
Teološka poruka naglašava neraskidivu vezu između nutrine ('drveta') i vanjske manifestacije ('ploda'). Kroz ovu slikovitu analogiju, Isus upozorava da se duhovna vjerodostojnost svake osobe procjenjuje isključivo promatranjem njezinih opipljivih životnih plodova tijekom vremena, čime se direktno razotkrivaju licemjerje i prazne riječi bez stvarnog duhovnog pokrića.