Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ta svako se stablo po vlastitom plodu poznaje. S trnja se, naime, ne beru smokve niti se s kupine trga grožđe.
Dobar čovjek iz dobre riznice srca iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo; ta iz obilja srca govore usta njegova.
Zašto Me pak zovete: 'Gospodine, Gospodine', a ne činite što govorim?
Svaki koji dolazi k Meni te sluša Moje Riječi i vrši ih – pokazat ću vam komu je sličan:
sličan je čovjeku koji gradi kuću, koji iskopa i produbi te položi temelj na stijenu. A kad nasta povodanj, navali rijeka na kuću onu i ne uzmože je uzdrmati jer bijaše dobro sagrađena.
Zašto Me pak zovete: 'Gospodine, Gospodine', a ne činite što govorim?
A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim?
τί δέ με καλεῖτε· κύριε κύριε, καὶ οὐ ποιεῖτε ἃ λέγω;¶
ti de me kaleite kurie kurie kai ou poieite ha legō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zašto pak mene zovete: Gospodine, Gospodine, a ne činite što govorim?"
1. Zašto pak Izvornik: τί δέ [ti de] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda u službi priloga ('zašto'), praćena česticom δέ koja ovdje uvodi blagu suprotnost i prijelaz na novu misao. Značenje: Pitanje nije traženje informacije, nego proročki prijekor koji razotkriva proturječje između riječi i djela.
2. zovete Izvornik: καλεῖτε [kaleite] Gramatika: Glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Prezent označava trajnu ili ponavljanu radnju. Značenje: Označava glasno zazivanje ili oslovljavanje određenim naslovom časti, koje bez poslušnosti ostaje prazna formalnost.
3. Gospodine, Gospodine Izvornik: κύριε κύριε [kurie kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, udvojena radi naglašavanja. Značenje: Udvajanje imena ili naslova u semitskom načinu izražavanja označava prisnost, revnost i svečanost, no ovdje Isus upozorava da puko verbalno priznavanje njegova gospodstva ne vrijedi bez vršenja njegove volje.
4. ne činite Izvornik: οὐ ποιεῖτε [ou poieite] Gramatika: Odrična čestica za činjeničnu negaciju uz glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Značenje: Prezent ukazuje na trajno stanje neizvršavanja: učenici trajno zazivaju Isusa kao Gospodina, ali istodobno u praksi ne provode njegove upute.
5. što govorim Izvornik: ἃ λέγω [ha legō] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda ('ono što, koje stvari') i glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine. Značenje: Množina zamjenice obuhvaća sve konkretne zapovijedi i pouke koje je Isus upravo izrekao u Besjedi na ravnici.
Ovaj stih (Luka 6:46) razotkriva temeljni problem nominalnog vjerništva i iznosi oštar Isusov ukor protiv licemjerja. Isus ističe duboki paradoks u ponašanju onih koji ga oslovljavaju izrazima najvećeg poštovanja i podložnosti, dok svojim djelima potpuno niječu Njegov suverenitet u praksi svakodnevnog života.
Glavna poruka je da se pravo i autentično kršćansko učeništvo ne ostvaruje kroz puki religiozni rječnik niti kroz isprazni emocionalni entuzijazam bez pokrića. Vjera traži konkretnu i djelatnu poslušnost; ako uistinu prepoznajemo Isusa kao Gospodara naših života, ta će se spoznaja neizbježno reflektirati u vršenju onoga što On od nas traži.