Reče im pak i prispodobu: "Zar može slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Reče im pak i prispodobu: "Zar može slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?
Nije učenik nad učiteljem, nego će svaki, kad bude posve poučen, biti kao učitelj njegov.
Zašto pak gledaš trunčicu u oku brata svojega, a gredu u vlastitom oku ne zamjećuješ?
Kako možeš govoriti bratu svojemu: 'Brate, pusti da izvadim trunčicu koja je u oku tvojemu', dok sam u oku svojemu grede ne vidiš? Licemjeru, izvadi najprije gredu iz oka svojega, pa ćeš tada jasno vidjeti izvaditi trunčicu koja je u oku brata svojega.
Jer nema stabla dobra koje donosi plod truo, niti stabla trula koje donosi plod dobar.
Zašto pak gledaš trunčicu u oku brata svojega, a gredu u vlastitom oku ne zamjećuješ?
A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjećaš?
Τί δὲ βλέπεις τὸ κάρφος τὸ ἐν τῷ ὀφθαλμῷ τοῦ ἀδελφοῦ σου, τὴν δὲ δοκὸν τὴν ἐν τῷ ἰδίῳ ὀφθαλμῷ οὐ κατανοεῖς;
Ti de blepeis to karphos to en tō ophthalmō tou adelphou sou tēn de dokon tēn en tō idiō ophthalmō ou katanoeis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zašto pak gledaš tu trunčicu tu u tom oku tog brata tvojega, tu pak gredu tu u tom vlastitom oku ne zamjećuješ?"
1. Zašto pak gledaš Izvornik: Τί δὲ βλέπεις [Ti de blepeis] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda (u službi priloga uzroka 'zašto'), čestica prijelaza i glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice jednine. Prezent označava trajnu, uobičajenu radnju promatranja tuđih pogrešaka. Značenje: Glagol označava izvanjsko, usmjereno gledanje. Pitanje razotkriva ljudsku sklonost neprestanom uočavanju tuđih nedostataka dok je pogled usmjeren isključivo prema van.
2. tu trunčicu Izvornik: τὸ κάρφος [to karphos] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda. Član se ovdje ponavlja i iza imenice ('τὸ ἐν τῷ ὀφθαλμῷ'), čime se pridjevska oznaka mjesta čvrsto veže uz samu trunčicu. Značenje: Riječ označava suhu slamčicu, iver ili sitnu česticu prašine i drva. U prenesenom smislu predstavlja manji moralni propust ili sitnu manu bližnjega.
3. tog brata tvojega Izvornik: τοῦ ἀδελφοῦ σου [tou adelphou sou] Gramatika: Određeni član i imenica u genitivu jednine muškog roda, praćeni osobnom zamjenicom u genitivu. Genitiv izražava pripadnost i bliski odnos. Značenje: Izraz 'brat' u zajednici učenika naglašava duhovnu povezanost i jednakost. Time je oštro osuđivanje još neprikladnije jer nije usmjereno prema tuđincu, nego prema bližnjemu s kojim se dijeli zajedništvo.
4. tu pak gredu Izvornik: τὴν δὲ δοκὸν [tēn de dokon] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu jednine ženskog roda, povezani suprotnom česticom koja naglašava oštar kontrast prema prethodnom dijelu rečenice. Značenje: Označava veliku nosivu krovnu gredu ili brvno. Ova namjerna i slikovita hiperbola prikazuje golemu, zasljepljujuću duhovnu manu samoga kritičara — ponajprije samu njegovu neljubav i oholost u prosuđivanju.
5. u tom vlastitom oku Izvornik: ἐν τῷ ἰδίῳ ὀφθαλμῷ [en tō idiō ophthalmō] Gramatika: Prijedlog s određenim članom, posvojnim pridjevom i imenicom u dativu jednine muškog roda. Pridjev 'vlastiti' puno je snažniji od obične posvojne zamjenice i stavlja naglasak na isključivu osobnu pripadnost. Značenje: Naglašava izravnu osobnu odgovornost pojedinca. Dok precizno secira tuđe stanje, čovjek je potpuno slijep za ono što se nalazi u njegovoj najintimnijoj nutrini i moći rasuđivanja.
6. ne zamjećuješ Izvornik: οὐ κατανοεῖς [ou katanoeis] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu činjenicu i složeni glagol u prezentu, aktiv, indikativ, 2. lice jednine. Glagol je složen od prijedloga koji pojačava radnju i korijena koji znači 'umovati, opažati'. Značenje: Za razliku od običnog gledanja na početku stiha, ovaj glagol znači pažljivo promisliti, duboko shvatiti i uzeti k srcu. Čovjek ne samo da ne vidi vlastitu gredu, nego uopće ne ulaže misaoni napor u samoispitivanje.
Ovaj stih (Matej 7,3) donosi snažno upozorenje protiv licemjerja i nepravednog osuđivanja. Kroz hiperboličan i gotovo komičan kontrast između jedva vidljivog 'truna' i masivnog 'brvna', Isus naglašava ljudsku sklonost preuveličavanju tuđih pogrešaka uz istovremenu duhovnu sljepoću za vlastite, daleko veće mane.
Glavna poruka ovog teksta nije apsolutna zabrana svakog prosuđivanja, već oštar poziv na duhovnu introspekciju i poniznu samokritičnost. Tek kada osoba prvo prepozna i ukloni vlastito 'brvno' (svoje teške grijehe i osudu), njezino duhovno vidno polje postaje dovoljno bistro da može s ljubavlju i jasnoćom istinski pomoći svome bližnjemu.