Luka 6,13 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I kada nasta dan, dozva k sebi učenike svoje, i izabravši od njih dvanaestoricu koje i apostolima imenova:"

1. nasta dan Izvornik: ἐγένετο ἡμέρα [egeneto hēmera] Gramatika: Glagol je u drugom aoristu medija indikativa, treće lice jednine, dok je imenica u nominativu jednine ženskog roda bez člana. Aorist ovdje označava trenutačan prelazak iz stanja noći u stanje dana. Značenje: Nakon cjelonoćne molitve u tami na gori, zora označava trenutak donošenja sudbonosne odluke i početak novog razdoblja u Isusovu djelovanju. Svjetlost dana simbolički prati jasnoću božanskog izbora.

2. dozva k sebi Izvornik: προσεφώνησεν [prosephōnēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva indikativa, treće lice jednine, složen od prijedloga 'pros' (prema, k) i glagola 'phōneō' (zvati glasom). Izražava jednokratnu i svrhovitu radnju svečanog pozivanja. Značenje: Isus ne okuplja učenike slučajno, nego ih autoritativnim glasom poziva u svoju blizinu. Taj poziv prethodi samom činu odabira i naglašava da inicijativa u potpunosti pripada Njemu.

3. učenike svoje Izvornik: τοὺς μαθητὰς αὐτοῦ [tous mathētas autou] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Određeni član ukazuje na već poznatu, širu skupinu Isusovih sljedbenika. Značenje: Riječ 'mathētēs' označava onoga koji uči kroz osobno nasljedovanje učitelja. Ovaj širi krug učenika tvori zajednicu iz koje će Isus izdvojiti uži krug Dvanaestorice.

4. izabravši Izvornik: ἐκλεξάμενος [eklexamenos] Gramatika: Particip aorista u mediju, nominativ jednine muškog roda. Aoristni particip označava radnju koja prethodi glavnom glagolu ili se s njim poklapa, dok medijsko stanje snažno naglašava osobni interes subjekta: On ih bira za sebe i svoje poslanje. Značenje: Glagol je u Septuaginti tehnički izraz za Božji suvereni izbor Izraela, kraljeva i proroka. Uporaba medija pokazuje da Isus bira Dvanaestoricu svojom voljom, kao plod cjelonoćnog zajedništva s Ocem.

5. dvanaestoricu Izvornik: δώδεκα [dōdeka] Gramatika: Glavni nepromjenjivi broj u funkciji izravnog objekta glagola odabiranja. Stvara snažan kontrast s prijedložnim izrazom 'od njih' (u genitivu partitivnom). Značenje: Broj dvanaest izravno doziva u pamćenje dvanaest Jakovljevih sinova i dvanaest plemena Izraelovih. Isus ovim izborom uspostavlja novi, eshatološki Božji narod na temeljima izabranih svjedoka.

6. apostolima imenova Izvornik: ἀποστόλους ὠνόμασεν [apostolous ōnomasen] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda bez člana stoji kao predikatni akuzativ uz glagol u aoristu aktiva indikativa, treće lice jednine. Odsutnost člana naglašava narav i službu ('kao apostole'), a ne već postojeću titulu. Značenje: Imenica dolazi od glagola 'apostellō' (poslati s ovlastima) i odgovara židovskom pravnom pojmu 'šaliah' - opunomoćenog izaslanika koji predstavlja samog pošiljatelja. Luka posebno ističe da je sam Isus ovoj dvanaestorici dao taj službeni naziv i poslanje.

Ovaj stih (Luka 6,13) vjerno prikazuje prijelomni trenutak u Isusovoj javnoj službi i ranoj povijesti Crkve: prijelaz s općeg učeništva na specifično, opunomoćeno poslanje. Nakon noći intenzivne molitve, Isus suvereno i promišljeno iz šireg kruga svojih vjernih sljedbenika izdvaja dvanaestoricu za posebnu ulogu.

Davanjem nove titule 'apostoli' (službeni izaslanici), Isus im ne daje samo ime, već potpuno novi identitet i autoritet. Oni prestaju biti isključivo oni koji uče od njega i postaju oni koji će biti poslani u svijet da izravno predstavljaju njegovu osobu, nastave njegovo djelo te postanu temelj na kojem će se graditi njegova Crkva.