Luka 1,13 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Reče pak k njemu [taj] anđeo: Ne boj se, Zaharija, zato što bi uslišana [ta] prošnja tvoja, i [ta] žena tvoja Elizabeta rodit će sina tebi, i nazvat ćeš [to] ime njegovo Ivan."

1. Reče pak k njemu Izvornik: Εἶπεν δὲ πρὸς αὐτὸν [Eipen de pros auton] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, čime se označava konkretno, cjelovito priopćenje. Prijedlog πρὸς s akuzativom (k njemu) u Lukinu stilu označava izravno obraćanje licem u lice, a ne tek usputno govorenje. Značenje: Nasuprot Zaharijinu strahu i smetenosti iz prethodnog stiha (na što se nadovezuje čestica δέ), nebeski glasnik uspostavlja izravan i osoban odnos te inicira dijalog spasenja.

2. Ne boj se Izvornik: μὴ φοβοῦ [mē phobou] Gramatika: Niječna čestica s prezentom imperativa u mediju/pasivu, 2. lice jednine. Zabrana u prezentu zapovijeda prekid radnje koja već traje: 'prestani se bojati'. Značenje: Standardna biblijska formula objave kojom Bog ili njegov glasnik umiruje čovjeka prestrašena pred svetim. Strah pred Božjom prisutnošću prirodna je reakcija smrtnika, ali Božja riječ donosi mir umjesto osude.

3. bi uslišana Izvornik: εἰσηκούσθη [eisēkousthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine, složenica od prijedloga 'u' i glagola 'čuti'. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), čime se bez izravnog imenovanja ukazuje na Boga kao vršitelja radnje, dok aorist označava već donesenu i neopozivu Božju odluku. Značenje: Bog ne samo da čuje nego i prima k sebi čovjekovu molitvu te na nju djelotvorno odgovara. Čak i kada se čini da je molitva ostala bez odgovora zbog poodmakle dobi, u Božjem je planu ona već prihvaćena.

4. prošnja tvoja Izvornik: ἡ δέησίς σου [hē deēsis sou] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Za razliku od opće riječi za molitvu, ova imenica proizlazi iz korijena koji znači 'oskudijevati' ili 'trebati', pa označava usrdnu, konkretnu molbu iz duboke potrebe. Značenje: Odnosi se kako na osobnu Zaharijinu bol zbog neplodnosti i vapaj za potomstvom, tako i na svećeničku molitvu za otkupljenje Izraela koju je upravo prinosio u Hramu; u rođenju Ivana oboje biva istodobno uslišano.

5. rodit će sina tebi Izvornik: γεννήσει υἱόν σοι [gennēsei huion soi] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice jednine, koji izriče proročku sigurnost. Zamjenica u dativu (σοι – tebi) ima ulogu dativa koristi i pripadnosti: dijete se rađa kao dar i nasljednik samom Zahariji. Značenje: Glagol se obično koristi za oca ('roditi' u smislu 'začeti'), no ovdje je subjekt Elizabeta, čime se naglašava čudesni preokret njezine dotadašnje neplodnosti, po uzoru na starozavjetne pramajke poput Sare i Ane.

6. nazvat ćeš [to] ime njegovo Izvornik: καλέσεις τὸ ὄνομα αὐτοῦ [kaleseis to onoma autou] Gramatika: Futur aktivni u 2. licu jednine ovdje ima funkciju imperativa (zapovjedni futur), što je čest semitizam u grčkom tekstu. Doslovni izričaj 'nazvati ime nekoga' također odražava hebrejski idiom za nadijevanje imena. Značenje: U biblijskoj kulturi davanje imena pripada ocu i označava vlast te odredbu djetetova identiteta. Budući da ime ovdje određuje sam Bog preko anđela, Bog preuzima vrhovni autoritet nad djetetovim životom i poslanjem. Imena: - Zaharija [Ζαχαρίας (heb. זְכַרְיָה Zekharyah) / Zacharias] (osoba) Znači: Jahve se sjetio / Jahve pamti Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teofornog imena sastavljenog od glagolskog korijena 'zakhar' (sjetiti se, pamtiti) i skraćenog Božjeg imena 'Jah' (Jahve).

- Elizabeta [Ἐλισάβετ (heb. אֱלִישֶׁבַע Elisheva) / Elisabet] (osoba) Znači: Moj Bog je prisega / Moj Bog je punina (sedmica) Tvorba: Grčka transliteracija hebrejskog imena složenog od 'Eli' (moj Bog) i 'sheva', što znači 'sedam' (broj punine) ili je povezano s korijenom za 'zakleti se, prisegnuti' (Bog je moja zakletva/vjernost).

- Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena sastavljenog od skraćenog Božjeg imena 'Jo-' (Jahve) i glagola 'chanan' (biti milostiv, iskazati naklonost, smilovati se). Zajedno, imena roditelja i sina sažimaju poruku cijelog događaja: Bog se sjetio (Zaharija) svoje prisege (Elizabeta) i iskazao milost (Ivan).

Ovaj stih (Luka 1,13) jedan je od ključnih tekstova rane povijesti spasenja, djelujući kao most koji spaja Stari i Novi zavjet. Kroz anđelovu poruku Zahariji Bog demonstrira svoju suverenost kojom nadvladava ljudsku biološku nemogućnost i ulijeva nadu tamo gdje su se ukorijenili strah i razočaranje, uvjeravajući pritom čovjeka da niti jedna iskrena i usrdna molitva ne ostaje zaboravljena.

U dubljem teološkom smislu, stih sažima nadolazeću poruku evanđelja u samom imenu djeteta – Ivan ('Jahve je milostiv'). Božje milosrđe prestaje biti samo daleko obećanje te postaje opipljiva stvarnost utjelovljena u pripremi za Kristov dolazak, poklanjajući nadu za oslobođenjem kako ostarjelom bračnom paru, tako i cijelom čovječanstvu.