Početna ›

Luka 1,24 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A kad izađe, ne mogaše im govoriti; i spoznaše da je vidio viđenje u Svetištu. I on im domahivaše i ostajaše nijem.

I dogodi se, kad se ispuniše dani službe njegove, da on ode u dom svoj.

Poslije pak ovih dana zače Elizabeta, žena njegova, i skrivaše se pet mjeseci govoreći:

"Ovako mi je učinio Gospodin u danima u kojima pogleda na me da oduzme sramotu moju među ljudima."

U šestom pak mjesecu bi poslan anđeo Gabriel od Boga u grad galilejski kojemu je ime Nazaret,

Biblija

Poslije pak ovih dana zače Elizabeta, žena njegova, i skrivaše se pet mjeseci govoreći:

Daničić-Karadžić

A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova,i krijaše se pet mjeseci govoreći:

Original

Μετὰ δὲ ταύτας τὰς ἡμέρας συνέλαβεν Ἐλισάβετ ἡ γυνὴ αὐτοῦ καὶ περιέκρυβεν ἑαυτὴν μῆνας πέντε λέγουσα

Izgovor

Meta de tautas tas hēmeras sunelaben Elisabet hē gunē autou kai periekruben he'autēn mēnas pente legousa

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Poslije pak ovih dana zače Elizabeta žena njegova i sakrivaše samu sebe mjeseci pet govoreći"

Analiza

1. Poslije pak ovih dana Izvornik: Μετὰ δὲ ταύτας τὰς ἡμέρας [Meta de tautas tas hēmeras] Gramatika: Prijedlog s akuzativom množine i čestica blagog prijelaza. Određeni član ispred imenice 'dani' u spoju s pokaznom zamjenicom točno omeđuje prethodno navedeno razdoblje Zaharijine hramske službe. Značenje: Ova vremenska odrednica izravno povezuje završetak bogoslužja u Hramu s početkom Božjeg zahvata u obiteljskom domu, čime se potvrđuje istinitost Gabrijelova proročanstva.

2. zače Izvornik: συνέλαβεν [synelaben] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji označava jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti. Tvoren je od prijedloga 'syn' (skupa) i glagola 'lambanō' (uzeti, primiti). Značenje: Doslovno 'obuhvatiti' ili 'primiti u se', što u medicinskom i biblijskom jeziku označava trenutak začeća djeteta kao čudesni preokret nakon dugogodišnje neplodnosti.

3. sakrivaše samu sebe Izvornik: περιέκρυβεν ἑαυτὴν [periekryben heautēn] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom s povratnom zamjenicom u akuzativu. Imperfekt izražava trajnu, kontinuiranu radnju u prošlosti, dok prefiks 'peri-' (okolo, posve) pojačava glagol 'kryptō' (kriti) u značenje potpunog povlačenja sa svih strana. Značenje: Elizabetino petomjesečno osamljivanje nije znak straha, nego tihe sabranosti i zahvalnosti dok čudo u njoj ne postane posve očito, ali i priprema za skori susret s Marijom u šestom mjesecu.

4. mjeseci pet Izvornik: μῆνας πέντε [mēnas pente] Gramatika: Imenica u akuzativu množine muškog roda uz glavni broj. Akuzativ ovdje ima funkciju izražavanja vremenskog trajanja (koliko je dugo radnja trajala). Značenje: Razdoblje od pet mjeseci označava vrijeme do trenutka kada trudnoća postaje neporecivo vidljiva, a ujedno služi kao kronološki most prema navještenju Mariji u sljedećim stihovima.

5. govoreći Izvornik: λέγουσα [legousa] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine ženskog roda. Kao istovremeni particip prati glagol u imperfektu ('sakrivaše'), pokazujući da je njezin govor ili nutarnje promišljanje trajalo usporedno s vremenom povučenosti. Značenje: Uvodi Elizabetinu molitvenu refleksiju kojom ona tumači svoje stanje ne kao puku biološku sreću, nego kao izravno Božje djelovanje. Imena: - Elizabeta [Ἐλισάβετ (heb. אֱלִישֶׁבַע Eliševa) / Elisabet] (osoba) Znači: Bog moje zakletve ili Bog je moja punina Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Eliševa, složenog od 'El' (Bog) i korijena 'šava' (zakleti se) ili 'ševa' (sedam, broj punine i savršenstva).

Zaključak

Ovaj stih (Luka 1,24) predstavlja ključni trenutak u kojem se Božje obećanje materijalizira kroz Elizabetino začeće. Njena trudnoća u poodmakloj dobi i nakon dugogodišnje neplodnosti nije samo osobni blagoslov, već duboki teološki znak Božje moći nad prirodnim ograničenjima. Poput Sare, Hane i drugih neplodnih žena iz Starog zavjeta, Elizabeta postaje posuda kroz koju Bog djeluje kako bi započeo novu eru u povijesti spasenja.

Njezina odluka da se povuče u osamu na pet mjeseci, gramatički naglašena upotrebom imperfekta koji sugerira ustrajnost, ukazuje na vrijeme dubokog osobnog promišljanja. To skrivanje može se tumačiti kao njezina duhovna priprava, vrijeme zahvalnosti i strahopoštovanja pred čudom, osiguravajući da njena trudnoća bude neporecivo očita prije nego što bude izložena pogledima zajednice, čime se u potpunosti skida njezina dotadašnja društvena sramota.