i evo, bit ćeš nijem i nećeš moći govoriti sve do dana kada se ovo zbude, zato što nisi povjerovao riječima mojim, koje će se ispuniti u svoje vrijeme."
I narod iščekivaše Zahariju, i čuđahu se što se on zadržava u Svetištu.
A kad izađe, ne mogaše im govoriti; i spoznaše da je vidio viđenje u Svetištu. I on im domahivaše i ostajaše nijem.
I dogodi se, kad se ispuniše dani službe njegove, da on ode u dom svoj.
Poslije pak ovih dana zače Elizabeta, žena njegova, i skrivaše se pet mjeseci govoreći:
A kad izađe, ne mogaše im govoriti; i spoznaše da je vidio viđenje u Svetištu. I on im domahivaše i ostajaše nijem.
A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
ἐξελθὼν δὲ οὐκ ἐδύνατο λαλῆσαι αὐτοῖς· καὶ ἐπέγνωσαν ὅτι ὀπτασίαν ἑώρακεν ἐν τῷ ναῷ. καὶ αὐτὸς ἦν διανεύων αὐτοῖς καὶ διέμενεν κωφός.¶
exelthōn de ouk edunato lalēsai autois kai epegnōsan hoti optasian he'ōraken en tō naō kai autos ēn dianeuōn autois kai diemenen kōphos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Izašavši pak ne mogaše govoriti njima; i prepoznaše da viđenje je vidio u tom svetištu. I on bijaše domahujući njima i ostajaše nijem."
1. Izašavši pak Izvornik: ἐξελθὼν δὲ [exelthōn de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz prijelaznu česticu δέ. Aoristni particip izriče radnju koja je prethodila radnji glavnog glagola ('nakon što je izašao', 'kad je izašao'). Značenje: Trenutak izlaska pred narod trebao je biti vrhunac liturgije u kojem svećenik izgovara blagoslov, no umjesto riječi nastupa dramatična tišina.
2. ne mogaše govoriti Izvornik: οὐκ ἐδύνατο λαλῆσαι [ouk edunato lalēsai] Gramatika: Indikativ imperfekta mediopasivnog u 3. licu jednine praćen infinitivom aorista aktivnog. Imperfekt ἐδύνατο prikazuje trajnu nemogućnost koja se očitovala pred očima naroda dok je pokušavao izreći blagoslov. Značenje: Anđelovo proročanstvo iz prethodnog stiha odmah se doslovno ostvarilo. Svećenik stoji pred narodom lišen sposobnosti da izvrši svoju službu riječi.
3. prepoznaše Izvornik: ἐπέγνωσαν [epegnōsan] Gramatika: Indikativ aorista aktivnog u 3. licu množine. Složeni glagol ἐπιγινώσκω (s prijedložnim prefiksom ἐπί-) označava puno, jasno spoznavanje ili prepoznavanje na temelju vidljivih znakova. Značenje: Iako im Zaharija nije mogao ništa reći, narod iz njegove pojave, potresenosti i nijemosti nepogrešivo zaključuje da se u Svetištu dogodio nadnaravni zahvat.
4. viđenje je vidio Izvornik: ὀπτασίαν ἑώρακεν [optasian he'ōraken] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda bez člana i glagol u indikativu perfekta aktivnog u 3. licu jednine. U neizravnom govoru iza veznika ὅτι zadržan je izvorni perfekt koji naglašava da je viđenje završeno, ali njegove posljedice (nijemost) trajno stoje pred njima. Značenje: Izraz ὀπτασία označava nadnaravno ukazanje. Perfekt svjedoči da je susret s božanskim svijetom ostavio trajan i vidljiv pečat na Zahariji.
5. bijaše domahujući Izvornik: ἦν διανεύων [ēn dianeuōn] Gramatika: Perifrastični imperfekt sastavljen od imperfekta glagola 'biti' i participa prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Izražava ponavljanu, trajnu radnju u prošlosti: on im je neprestano davao znakove rukama i glavom. Značenje: Umjesto svećeničkog blagoslova riječima, Zaharija je prisiljen komunicirati gestama, pokušavajući mnoštvu objasniti što mu se dogodilo.
6. ostajaše nijem Izvornik: διέμενεν κωφός [diemenen kōphos] Gramatika: Indikativ imperfekta aktivnog u 3. licu jednine uz pridjev u nominativu jednine muškog roda kao imenski predikat. Imperfekt složenog glagola διαμένω (ostati skroz, ustrajati u stanju) naglašava neprekinuto trajanje tog stanja kroz vrijeme. Značenje: Pridjev κωφός u grčkom jeziku znači 'tup', pa označava i nijemost i gluhoću (kako će se vidjeti prilikom davanja imena Ivanu u 1,62). Zaharija ostaje u potpunoj tišini sve do ispunjenja Božje riječi.
Ovaj stih (Luka 1,22) detaljno opisuje Zaharijin izlazak iz unutarnjeg svetišta nakon njegovog susreta s anđelom Gabrielom. Zaharijina nesposobnost govora funkcionira i kao neosporan božanski znak i kao kazna zbog njegove nevjerice, a tekst naglašava trajno i šokantno stanje (bijaše dajući znakove, ostajaše nijem) u kojem se našao.
Reakcija okupljenog mnoštva (spoznaše) pokazuje da oni njegovu tišinu ispravno tumače kao teofaniju – izvanredno iskustvo u hramu. Bog na ovaj način kroz Zaharijinu prisilnu šutnju stvara osjećaj iščekivanja u narodu, pripremajući pozornicu za dolazak i misiju Ivana Krstitelja.