Luka 1,3 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"učini se dobro i meni poprativšemu iznova sve točno po redu tebi napisati, najuzvišeniji Teofile,"

1. učini se dobro i meni Izvornik: ἔδοξεν κἀμοὶ [edoxen kamoi] Gramatika: Bezlični glagol u aoristu (ἔδοξεν) označava promišljenu odluku ('učinilo se dobrim', 'odlučio sam'). Riječ κἀμοὶ nastala je stapanjem (krasis) veznika καί (i, također) i dativa osobne zamjenice ἐγώ (ἐμοί - meni). Značenje: Ovo je početak glavne rečenice (apodoze) Lukina predgovora. Autor se svjesno pridružuje prethodnim piscima, preuzimajući osobnu odgovornost za stvaranje vlastitog, sustavnog prikaza.

2. poprativšemu Izvornik: παρηκολουθηκότι [parēkolouthēkoti] Gramatika: Particip perfekta u radnom stanju, u dativu jednine muškog roda koji se slaže sa zamjenicom 'meni' (κἀμοί). Perfekt naglašava da je autor u prošlosti temeljito istražio i slijedio trag događaja, te sada posjeduje trajno i cjelovito znanje kao podlogu za pisanje. Značenje: Glagol doslovno znači 'ići tik uz nekoga u stopu', a u prenesenom smislu 'istražiti u pojedinosti, misaono pratiti i potpuno proniknuti'. Luka svoje djelo ne temelji na površnom prikupljanju podataka, nego na dugotrajnom i temeljitom praćenju izvora.

3. iznova Izvornik: ἄνωθεν [anōthen] Gramatika: Prilog mjesta i vremena izveden od ἄνω (gore) sa sufiksom -θεν koji označava podrijetlo ('odozgo', 'od samog početka', 'iz temelja'). Značenje: Luka zahvaća povijest spasenja od njezinih najranijih korijena — zato svoje Evanđelje započinje navještenjem rođenja Ivana Krstitelja i Isusa, idući dublje u prošlost od Marka.

4. točno Izvornik: ἀκριβῶς [akribōs] Gramatika: Prilog načina koji označava strogu preciznost, pomnost i odsutnost bilo kakve površnosti. Značenje: Svjedoči o savjesnoj metodologiji pisca koji provjerava svaku pojedinost kako bi čitatelju pružio potpuno vjerodostojan prikaz.

5. po redu Izvornik: καθεξῆς [kathexēs] Gramatika: Prilog koji označava uzastopni slijed u vremenu, prostoru ili logičkom izlaganju ('redom', 'jedno za drugim'). U Novom zavjetu koristi ga isključivo Luka (u Evanđelju i Djelima apostolskim). Značenje: Ne označava nužno strogi kronološki dnevnik svakog pojedinog dana, nego promišljeni povijesno-teološki i zemljopisni redoslijed kojim Luka vodi radnju od Galileje prema Jeruzalemu (u Evanđelju) te od Jeruzalema do Rima (u Djelima).

6. najuzvišeniji Izvornik: κράτιστε [kratiste] Gramatika: Pridjev u superlativu, u vokativu jednine muškog roda. Tvoren je od korijena κράτος (snaga, moć), pa izvorno znači 'najmoćniji, najizvrsniji'. Značenje: U rimsko doba ovo je bio službeni počasni naslov za visoke carske dužnosnike viteškog ili senatorskog staleža (isto se obraćanje koristi za upravitelje Feliksa i Festa u Djelima apostolskim). Time Luka pokazuje da je Teofil bio stvarna osoba visokog društvenog položaja i da se kršćanstvo obraća i najobrazovanijim slojevima društva. Imena: - Teofil [Θεόφιλε / Theophile] (osoba) Znači: Bogu mio, prijatelj Božji Tvorba: Grčko teoforsko ime složeno od imenice θεός (Bog) i korijena φίλος (drag, mio, prijatelj). U tekstu se nalazi u vokativu (Θεόφιλε) kao izravno obraćanje naslovniku Lukina dvostrukog djela (Evanđelja i Djela apostolskih).

Ovaj stih pripada uvodu Lukina evanđelja (Luka 1,3) i jedan je od najelegantnijih primjera klasičnog grčkog prologa u Novom zavjetu. Luka kroz njega transparentno iznosi svoju metodologiju, tvrdeći da, iako nije izravni očevidac, njegovo evanđelje počiva na temeljitom, preciznom i logički uređenom istraživanju svega od samih početaka. Zbog toga se njegovo djelo može smatrati pouzdanim povijesnim dokumentom.

Teološka poruka ovog stiha leži u uvjeravanju čitatelja u sigurnost i činjeničnost njihove vjere. Obraćajući se Teofilu (bilo povijesnoj osobi ili svakom 'prijatelju Božjem'), Luka želi pružiti čvrsto povijesno uporište za evanđeoski nauk. Naglašava se važnost traženja istine i preciznosti u prenošenju povijesti spasenja budućim naraštajima.