Luka 1,2 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"kao što predadoše nama oni od početka očevici i poslužitelji postavši riječi,"

1. predadoše Izvornik: παρέδοσαν [paredosan] Gramatika: Glagol u aoristu, radno stanje, treće lice množine: označava zaokružen čin prenošenja u prošlosti. Složenica od παρά (pokraj, dalje) i δίδωμι (dati), što doslovno znači 'izručiti iz ruke u ruku'. Značenje: Tehnički izraz za prenošenje svete predaje (traditio). Luka jasno razlikuje naraštaj prvih svjedoka i svoj naraštaj ('nama'), ali naglašava neprekinuti lanac vjernog prenošenja izvornog iskustva.

2. oni od početka očevici i poslužitelji postavši Izvornik: οἱ ἀπ᾽ ἀρχῆς αὐτόπται καὶ ὑπηρέται γενόμενοι [hoi ap᾽ archēs autoptai kai hupēretai genomenoi] Gramatika: Član u nominativu množine (οἱ) obuhvaća čitav izraz sve do participa aorista (γενόμενοι), povezujući obje imenice ('očevici' i 'poslužitelji') u jedinstvenu skupinu ljudi. Jedan zajednički član pokazuje da nije riječ o dvjema odvojenim skupinama, nego o istim osobama koje su bile očevici i ujedno postale poslužitelji. Značenje: Apostolski autoritet počiva na neraskidivom jedinstvu neposrednog iskustva i aktivnog služenja. Isti oni koji su od samog početka (od Ivanova krštenja) gledali Isusa svojim očima, postali su navjestitelji njegova spasenja.

3. očevici Izvornik: αὐτόπται [autoptai] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine, koja se u Novom zavjetu pojavljuje samo ovdje. Složena je od zamjenice αὐτός (sam, osobno) i korijena ὀπτ- (vidjeti), što doslovno znači 'oni koji su vlastitim očima vidjeli'. Značenje: U grčkoj historiografiji i sudskoj praksi izraz označava svjedoka iz prve ruke čiji je iskaz najvjerodostojniji. Luka time jamči da njegova pripovijest počiva na izravnom promatranju stvarnih događaja, a ne na glasinama.

4. poslužitelji Izvornik: ὑπηρέται [hupēretai] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu množine. Izvorno je označavala 'donjeg veslača' na galiji (od ὑπό 'ispod' i ἐρέσσω 'veslati'), a potom svakog pomoćnika i izvršitelja koji djeluje pod izravnim nadzorom i zapovijedi nadređenoga. Značenje: Očevici nisu gospodari predaje koju prenose, nego njezini podređeni izvršitelji. Oni ne govore u svoje ime, nego vjerno izvršavaju nalog Onoga komu služe.

5. riječi Izvornik: τοῦ λόγου [tou logou] Gramatika: Imenica muškog roda u genitivu jednine s određenim članom. Genitiv ovdje pripada objema prethodnim imenicama (očevici Riječi i poslužitelji Riječi). Značenje: Spajanje 'očevidaca' s 'Riječju' stvara dubok teološki izričaj: Riječ Božja nije se samo čula, nego se u osobi Isusa Krista mogla i gledati vlastitim očima. Poslužitelji Riječi ujedno su sluge samog Krista i njegove radosne vijesti.

Ovaj stih iz prologa Lukinog evanđelja (Lk 1,2) predstavlja kamen temeljac za razumijevanje povijesne utemeljenosti kršćanske poruke. Luka svome čitatelju jasno daje do znanja da ne izmišlja priču i ne oslanja se na legende, već se čvrsto oslanja na svjedočanstva iz prve ruke. Njegov se izvještaj temelji na autoritetu ljudi koji su bili s Isusom od prvog dana. Njihovo neposredno iskustvo nije ostalo skriveno, nego su to znanje strogo i vjerno prenijeli (predali) ranoj crkvenoj zajednici kroz proces svete predaje.

Nadalje, stih duboko ističe transformativnu moć evanđelja: očevici nisu mogli ostati tek pasivni promatrači nevjerojatnih događaja. Vidjevši Isusa i njegova djela, oni su posljedično i aktivno postali ponizni 'sluge Riječi'. Susret s istinom pretvorio ih je u poslužitelje koji su posvetili, a često i položili svoje živote, za širenje Radosne vijesti. Time evanđelist postavlja autentične i neoborive temelje vjere za sve buduće generacije vjernika.