Početna ›

Luka 1,60 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I čuše susjedi i rođaci njezini da Gospodin iskaza veliko Milosrđe Svoje prema njoj, i radovahu se s njom.

I dogodi se u osmi dan da dođoše obrezati djetešce, i htjedoše ga po imenu oca njegova nazvati Zaharijom.

A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan."

I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."

Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.

Biblija

A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan."

Daničić-Karadžić

I odgovarajući mati njegova reče ne, nego da bude Jovan.

Original

καὶ ἀποκριθεῖσα ἡ μήτηρ αὐτοῦ εἶπεν· οὐχί, ἀλλὰ κληθήσεται Ἰωάννης.

Izgovor

kai apokritheisa hē mētēr autou eipen ouchi alla klēthēsetai Iōannēs

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I odgovorivši ta majka njega reče: nipošto, nego zvat će se Ivan."

Analiza

1. odgovorivši Izvornik: ἀποκριθεῖσα [apokritheisa] Gramatika: Glagolski pridjev (particip) aorista u pasivnom obliku sa srednjim značenjem, u nominativu jednine ženskoga roda. U spoju s glavnim glagolom 'reče' tvori ustaljeni semitski izričaj kojim se uvodi svečani ili odlučni odgovor u dijalogu. Značenje: Elizabetino javljanje nije obična upadica, nego proročki odgovor na namjeru rodbine da djetetu nadjenu očevo ime. Iako u patrijarhalnom običaju imenovanje pripada ocu, majka ovdje prva istupa kao čuvarica Božje odredbe.

2. ta majka njega Izvornik: ἡ μήτηρ αὐτοῦ [hē mētēr autou] Gramatika: Imenica ženskoga roda u nominativu jednine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine muškog ili srednjeg roda. Genitiv zamjenice izražava pripadnost djetetu o kojem se u prethodnom stihu govorilo. Značenje: Luka Elizabetu ovdje ne naziva imenom, nego naglašava njezinu ulogu majke. Time ističe njezin autoritet i nutarnju povezanost s djetetom čije je poslanje spoznala po Duhu Svetom.

3. nipošto Izvornik: οὐχί [ouchi] Gramatika: Pojačana niječna čestica, snažnija od obične negacije. Izražava odlučno, nedvosmisleno odbijanje prethodne tvrdnje ili postupka. Značenje: Jednom jedinom snažnom riječju Elizabeta prekida obiteljski običaj. Božji zahvat u povijest spasenja ne slijedi ljudske tradicije i nasljedno pravo, nego donosi potpuni preokret.

4. nego Izvornik: ἀλλὰ [alla] Gramatika: Snažni suprotni veznik koji nakon negacije uvodi izravnu suprotnost i isključuje prethodnu mogućnost. Značenje: Ovaj veznik povlači oštru granicu između ljudske namjere (Zaharija) i Božje volje (Ivan), ne ostavljajući prostor za nagodbu.

5. zvat će se Izvornik: κληθήσεται [klēthēsetai] Gramatika: Glagol u futuru, pasiv, indikativ, 3. lice jednine. Pasiv ovdje djeluje kao takozvani božanski pasiv (gdje je Bog neizrečeni vršitelj radnje), a futur ima prizvuk zapovijedi i proročke sigurnosti. Značenje: Elizabeta doslovno ponavlja anđelove riječi iz navještenja Zahariji ('nadjenut ćeš mu ime Ivan'). Kako je Zaharija nijem, ona postaje glasnogovornica nebeske odluke koju joj je ili priopćio muž ili otkrio sam Duh Sveti. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan / Yehochannan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskoga teofornog imena Yochanan (skraćeno od Yehochannan), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Yo- / Yeho-) i glagolskog korijena 'chanan' (smilovati se, iskazati milost, biti naklonjen).

Zaključak

Ovaj stih (Lk 1,60) predstavlja snažan teološki trenutak u kojem se jasno očituje pobjeda božanske objave nad uhodanim ljudskim tradicijama. Elizabetino kategoričko odbijanje (Οὐχί) obiteljskih običaja nije čin prkosa, već čin potpune vjere i poslušnosti Bogu koji je već odabrao djetetov identitet i poslanje.

Samo ime Ivan ('Jahve je milostiv') funkcionira kao programatska najava cijelog Novog zavjeta. Prekidom starozavjetne prakse imenovanja po ocu Zahariji, službeno se označava prekid sa starim dobom Zakona te se naviješta zora novog doba nezaslužene Božje milosti koja će se u potpunosti ostvariti dolaskom Isusa Krista.