I dogodi se u osmi dan da dođoše obrezati djetešce, i htjedoše ga po imenu oca njegova nazvati Zaharijom.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I dogodi se u osmi dan da dođoše obrezati djetešce, i htjedoše ga po imenu oca njegova nazvati Zaharijom.
A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan."
I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."
Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi.
I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."
I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je takvo ime.
καὶ εἶπαν πρὸς αὐτὴν ὅτι οὐδείς ἐστιν ἐκ τῆς συγγενείας σου ὃς καλεῖται τῷ ὀνόματι τούτῳ.
kai eipan pros autēn hoti oudeis estin ek tēs sungeneias sou hos kaleitai tō onomati toutō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I rekoše k njoj da nitko jest iz te rodbine tvoje koji zove se tim imenom ovim."
1. rekoše k njoj Izvornik: εἶπαν πρὸς αὐτὴν [eipan pros autēn] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen prijedlogom s akuzativom osobne zamjenice ženskoga roda. Prijedlog 'pros' s akuzativom kod Luke redovito označava izravno obraćanje licem u lice u živom razgovoru. Značenje: Susjedi i rođaci izravno se suprotstavljaju Elizabeti, smatrajući da kao žena nema pravo samovoljno mijenjati obiteljski red imenovanja.
2. nitko jest Izvornik: οὐδείς ἐστιν [oudeis estin] Gramatika: Niječni pridjev ili zamjenica u nominativu jednine muškoga roda (doslovno 'ni jedan') uz prezent indikativa glagola 'biti'. Prezent izražava opće stanje koje vrijedi u obitelji. Značenje: U židovskoj kulturi drugoga Hrama običaj je bio nadijevati djetetu ime djeda ili oca kako bi se očuvao spomen i kontinuitet roda. Odsutnost imena u rodoslovlju činila je Elizabetin izbor neshvatljivim.
3. iz te rodbine tvoje Izvornik: ἐκ τῆς συγγενείας σου [ek tēs sungeneias sou] Gramatika: Prijedlog s genitivom imenice ženskoga roda s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice 2. lica jednine. Imenica je složenica od prijedloga 'syn' (s, zajedno) i korijena 'genos' (rod, podrijetlo), a prijedlog 'ek' označava podrijetlo ili pripadnost skupini. Značenje: Rodbina gleda isključivo unutar granica krvnoga srodstva i zemaljskog podrijetla. Ne shvaćaju da Ivanovo poslanje ne izvire iz obiteljske loze, nego iz izravnog Božjeg poziva.
4. koji zove se Izvornik: ὃς καλεῖται [hos kaleitai] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine muškoga roda uz glagol u prezentu indikativa pasivnog, 3. lice jednine. Prezent označava trajno stanje, odnosno ime koje netko trajno nosi. Značenje: Glagol 'zvati se' u biblijskom svijetu označava sam identitet osobe. Za okupljene je neprihvatljivo da dijete nosi identitet koji nema uporišta u obiteljskoj prošlosti.
5. tim imenom ovim Izvornik: τῷ ὀνόματι τούτῳ [tō onomati toutō] Gramatika: Imenica srednjega roda u dativu jednine s određenim članom i pokaznom zamjenicom u istom padežu. Dativ ovdje izražava sredstvo ili način kojim je netko nazvan. Značenje: Izraz 'ovim imenom' u ustima rodbine zvuči gotovo podcjenjivački, kao nešto strano i nametnuto, dok je u Božjem planu upravo to ime ('Jahve je milostiv') sažetak cijeloga evanđelja koje počinje.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 1,61) opisuje začuđenu reakciju Elizabetine i Zaharijine rodbine koja prigovara jer dijete žele nazvati Ivan, ignorirajući uhodane obiteljske norme i rodoslovlje. Kroz neshvaćanje zajednice, autor naglašava oštar rez između starih običaja u kojima se identitet prenosi isključivo obiteljskom linijom i nečeg potpuno novog što sam Bog uvodi u ljudsku povijest.
Odstupanje od tradicije, izraženo riječima 'Nitko je iz rodbine tvoje koji se zove imenom ovim', ima snažnu teološku poruku: rođenje i poziv Ivana Krstitelja nisu tek nastavak postojećeg obiteljskog ili nacionalnog poretka, nego suvereni Božji zahvat. Događaj nam jasno poručuje da poslušnost božanskoj objavi uvijek nadilazi ljudsku tradiciju, pripremajući tako put za doba milosti.