I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."
Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi.
Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
I uđe strah u sve koji stanovahu uokolo njih, i po svem Gorju judejskom razgovaraše se o svim tim događajima,
I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi.
I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.
καὶ αἰτήσας πινακίδιον ἔγραψεν λέγων· Ἰωάννης ἐστὶν τὸ ὄνομα αὐτοῦ. καὶ ἐθαύμασαν πάντες.¶
kai aitēsas pinakidion egrapsen legōn Iōannēs estin to onoma autou kai ethaumasan pantes
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I zaiskavši pločicu napisa govoreći: Ivan jest ime njega. I začudiše se svi."
1. zaiskavši pločicu Izvornik: αἰτήσας πινακίδιον [aitēsas pinakidion] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškoga roda koji izražava radnju prethodnu glavnom glagolu ('napisa'), uz imenicu srednjega roda u akuzativu jednine. Imenica je umanjenica od 'pinax' (daska, ploča) i označava malu drvenu pločicu prevučenu voskom po kojoj se pisalo pisaljkom. Značenje: Zaharija, koji zbog nevjere nije mogao govoriti, sada traži sredstvo za pisanje kako bi posvjedočio svoju poslušnost. Pisanje na pločici podsjeća na starozavjetne proročke zapise (usp. Iz 8,1; 30,8) kojima se trajno potvrđuje Božja riječ.
2. napisa govoreći Izvornik: ἔγραψεν λέγων [egrapsen legōn] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, praćen participom prezenta aktivnog u nominativu jednine muškoga roda. Spoj 'napisa govoreći' je hebraizam (prema heb. 'lemor') koji uvodi izravni navod, pa makar on bio i napisan, a ne izgovoren glasom. Značenje: Aorist 'napisa' nosi snažan prizvuk konačnosti i pravne neopozivosti (usp. Pilatovo 'Što napisah, napisah'). Paradoksalno, nijemi čovjek 'govori' svojim pismom jer se napokon podložio Božjoj objavi.
3. Ivan jest ime njega Izvornik: Ἰωάννης ἐστὶν ὄνομα αὐτοῦ [Iōannēs estin onoma autou] Gramatika: Imenica u nominativu na prvom, naglašenom mjestu u rečenici, uz glagol 'biti' u prezentu indikativa, 3. lice jednine, te imenicu 'ime' bez člana i osobnu zamjenicu u genitivu. Značenje: Za razliku od Elizabete koja kaže 'zvat će se', Zaharija piše u sadašnjem vremenu: 'Ivan JE ime njegovo'. Time priznaje da on djetetu ne daje ime, nego samo prihvaća i objavljuje ime koje mu je Bog već odredio prije začeća.
4. začudiše se svi Izvornik: ἐθαύμασαν πάντες [ethaumasan pantes] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice množine, s pridjevom u nominativu množine muškoga roda kao subjektom. Aorist ovdje ima početno (ingresivno) značenje: 'obuze ih čuđenje', 'ostadoše zapanjeni'. Značenje: Čuđenje svih nazočnih tipičan je Lukin motiv kojim se opisuje ljudska reakcija na neočekivani Božji zahvat. Jedinstvena suglasnost majke i gluhonijemog oca oko imena koje ne postoji u rodbini otkriva da iza djeteta stoji viša, božanska ruka. Imena: - Ivan [Ἰωάννης (heb. יוֹחָנָן Yochanan / Yehochannan) / Iōannēs] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskoga teofornog imena Yochanan (skraćeno od Yehochannan), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahve' (Yo- / Yeho-) i glagolskog korijena 'chanan' (smilovati se, iskazati milost, biti naklonjen).
Ovaj stih (Luka 1,63) predstavlja prijelomni trenutak u kojem Zaharija, nakon višemjesečne nijemosti uzrokovane nevjerom, iskazuje apsolutnu poslušnost Bogu. Odbacujući očekivanja okoline i tradiciju davanja imena po precima, on zapisuje ime koje je odredio Bog, čime aktivno i neopozivo prihvaća božanski plan. Ime 'Ivan' nije odabrano slučajno; ono sažima cijelu nadolazeću poruku evanđelja o Božjoj milosti koja ulazi u ljudsku povijest.
Sveopće čuđenje prisutnih služi kao potvrda nadnaravnog karaktera događaja i priprema zajednicu za ono što slijedi. Upravo taj čin poslušnosti i vjere oslobađa Zahariju njegovih okova nijemosti, nakon čega slijedi njegov slavni proročki hvalospjev (Benedictus), čime se simbolično označava zora novog doba spasenja u kojem će njegov sin preuzeti ključnu ulogu Preteče.