Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi.
Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
I uđe strah u sve koji stanovahu uokolo njih, i po svem Gorju judejskom razgovaraše se o svim tim događajima,
i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim.
Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleći Boga.
Ἀνεῴχθη δὲ τὸ στόμα αὐτοῦ παραχρῆμα καὶ ἡ γλῶσσα αὐτοῦ καὶ ἐλάλει εὐλογῶν τὸν θεόν.
Aneōchthē de to stoma autou parachrēma kai hē glōssa autou kai elalei eulogōn ton theon
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Otvoriše se a usta njegova odmah i jezik njegov i govoraše blagoslivljajući Boga."
1. Otvoriše se Izvornik: Ἀνεῴχθη [Aneōchthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Aorist označava trenutnu i dovršenu radnju, a pasiv je teološki (divinum passivum), što ukazuje na to da je Bog onaj koji vrši radnju otvaranja. Značenje: Zaharijina nijemost, koja je bila posljedica njegove nevjere u Hramu, sada biva uklonjena Božjom intervencijom u trenutku kad je poslušno napisao sinovo ime. Glagol stoji u jednini jer se gramatički slaže s najbližim subjektom ('usta'), ali se smisleno proteže i na 'jezik' (stilska figura zeugma, jer se jezik zapravo 'razrješuje').
2. odmah Izvornik: παραχρῆμα [parachrēma] Gramatika: Prilog vremena sastavljen od prijedloga 'para' (uz, kod) i imenice 'chrēma' (stvar, djelo), što doslovno znači 'na samoj stvari' ili 'na licu mjesta'. Značenje: Omiljeni Lukin izraz kojim naglašava trenutnost i čudesni karakter Božjeg zahvata. Čim je Zaharija činom poslušnosti potvrdio Božju riječ o imenu djeteta, istog trena prestaje božanska disciplina.
3. govoraše Izvornik: ἐλάλει [elalei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Za razliku od prethodnog aorista ('otvoriše se') koji označava trenutni događaj, imperfekt ovdje opisuje trajnu ili ponavljajuću radnju koja je uslijedila ('počeo je govoriti i nastavio govoriti'). Značenje: Povratak dara govora nije samo trenutni medicinski fenomen, nego trajno stanje koje se odmah stavlja u službu slavljenja Boga.
4. blagoslivljajući Izvornik: εὐλογῶν [eulogōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Kao priložni particip načina, opisuje kako i s kojim sadržajem je Zaharija govorio. Značenje: Složena riječ od 'eu' (dobro) i 'logos' (riječ), što u biblijskom jeziku označava izricanje hvale i zahvalnosti Bogu. Prve riječi nakon devetomjesečne šutnje nisu pritužba, nego liturgijski blagoslov Boga koji ispunjava svoja obećanja.
Ovaj stih (Luka 1,64) predivno oslikava trenutak ispunjenja Božjeg obećanja i čudesno iscjeljenje Zaharije kao odgovor na njegovu vjeru i poslušnost. Lukina pažljiva upotreba gramatičkih vremena donosi jasnu teološku poruku: božansko oslobađanje (izraženo aoristom i pasivom) događa se u jednom, savršenom trenutku, dok je čovjekov odgovor na tu milost neprekidna, neiscrpna hvala (izražena trajnim imperfektom i participom).
Razdoblje tišine koje je uslijedilo zbog Zaharijine sumnje i nevjere poslužilo je kao duhovna priprema i disciplina. Pročišćen u tišini, on više ne preispituje Boga niti Ga sumnjiči; njegova jedina želja i svrha obnovljenog glasa postaje neprekidno blagoslivljanje i proslavljanje Gospodina. Njegova kaznena šutnja tako je transformirana u radosnu pjesmu, čineći savršen uvod u slavni proročki hvalospjev (Benedictus) koji slijedi u nastavku poglavlja.