A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A majka njegova odgovori i reče: "Nipošto, nego će se zvati Ivan."
I rekoše joj: "Nema nikoga u rodbini tvojoj koji se zove tim imenom."
Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
I zaiskavši pločicu, napisa govoreći: "Ivan mu je ime." I začudiše se svi.
Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
Domahivahu pak ocu njegovu kako bi on htio da se ono zove.
I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
ἐνένευον δὲ τῷ πατρὶ αὐτοῦ τὸ τί ἂν θέλοι καλεῖσθαι αὐτό.
eneneuon de tō patri autou to ti an theloi kaleisthai auto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Namigivahu pak tom ocu njega to što bi htio zvati se ono."
1. Namigivahu pak Izvornik: ἐνένευον δὲ [eneneuon de] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, uz veznik koji označava blagi prijelaz radnje. Imperfekt opisuje trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti (davali su mu znakove glavom, rukama ili pogledom). Značenje: Iz ovog podatka doznajemo da Zaharija nakon susreta s anđelom u Hramu nije bio samo nijem, nego i gluh, što je česta značajka biblijskog pojma nijemosti. Rodbina zaobilazi majku i obraća se ocu kao konačnom pravnom autoritetu.
2. tom ocu njega Izvornik: τῷ πατρὶ αὐτοῦ [tō patri autou] Gramatika: Imenica muškoga roda u dativu jednine s određenim članom (neizravni objekt glagola) i osobna zamjenica u genitivu jednine koja označava pripadnost djetetu. Značenje: Nasuprot 'majci njegovoj' iz 60. stiha, sada u središte dolazi 'otac njegov'. Susjedi očekuju da će glava obitelji potvrditi njihovu želju i djetetu dati svoje ime.
3. to što bi htio Izvornik: τὸ τί ἂν θέλοι [to ti an theloi] Gramatika: Cijela neizravna upitna rečenica poimeničena je određenim članom srednjega roda u akuzativu ('to'). Unutar nje nalazi se upitna zamjenica 'što', čestica mogućnosti 'an' i glagol u prezentu optativa aktivnog, 3. lice jednine, što je klasični grčki način za izražavanje potencijalnog pitanja ('što li bi on to mogao htjeti'). Značenje: Upotreba rijetkog i biranog optativa s česticom 'an' pokazuje Lukinu visoku književnu izobrazbu. Istodobno otkriva nesigurnost okupljenih koji više nisu sigurni je li Elizabeta govorila u svoje ime ili po muževoj uputi.
4. zvati se ono Izvornik: καλεῖσθαι αὐτό [kaleisthai auto] Gramatika: Prezent infinitiva pasivnog uz osobnu zamjenicu u akuzativu jednine srednjega roda. Tvori konstrukciju akuzativa s infinitivom koja ovisi o glagolu 'htio bi', pri čemu je zamjenica u srednjem rodu jer se odnosi na imenicu 'djetešce' (paidion) iz 59. stiha. Značenje: Dijete je ovdje gramatički još uvijek samo 'ono' (djetešce), bez javno potvrđenog identiteta u zajednici, sve dok otac ne izrekne konačni pravorijek.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (1:62) prikazuje dramatičan trenutak obiteljskog okupljanja oko rođenja Ivana Krstitelja, gdje rodbina traži od Zaharije da donese konačnu odluku o imenu djeteta. Uporaba glagola 'ἐνένευον' (davahu znakove) snažno sugerira da Zaharija nije bio samo zanijemio, već je bio i gluh nakon susreta s anđelom, s obzirom na to da su s njim morali komunicirati gestama, a ne govorom.
Teološki, ovaj stih naglašava prijelaz s ljudske tradicije (želja rodbine da se dijete zove po ocu) na potpunu podložnost Božanskoj objavi. Gramatička konstrukcija koja uključuje optativ (θέλοι) s česticom (ἂν) odražava duboko poštovanje okoline prema Zahariji i svjesnost da se događa nešto nesvakidašnje. Njegova nadolazeća reakcija potvrdit će apsolutnu poslušnost Bogu, čime će se završiti njegova kazna tišine i započeti snažna proročka hvala.