Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
Otvoriše se pak odmah usta njegova i jezik njegov, te progovori blagoslivljajući Boga.
I uđe strah u sve koji stanovahu uokolo njih, i po svem Gorju judejskom razgovaraše se o svim tim događajima,
i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim.
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći:
"Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer pohodi i otkupi narod Svoj,
i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim.
I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: šta će biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
καὶ ἔθεντο πάντες οἱ ἀκούσαντες ἐν τῇ καρδίᾳ αὐτῶν λέγοντες· τί ἄρα τὸ παιδίον τοῦτο ἔσται; καὶ γὰρ χεὶρ κυρίου ἦν μετ᾽ αὐτοῦ.¶
kai ethento pantes hoi akousantes en tēa kardia autōn legontes ti ara to paidion touto estai kai gar cheir kuriou ēn met᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i staviše svi koji čuše u srce svoje govoreći: Što dakle dijete ovo bit će? I ruka Gospodinova bijaše s njim."
1. staviše Izvornik: ἔθεντο [ethento] Gramatika: Glagol u aoristu medijalnom, 3. lice množine. Medijalno stanje ovdje je ključno jer označava radnju koju subjekt vrši za sebe, u vlastitom interesu i nutarnjem prostoru: 'pohraniše za sebe'. Značenje: U kombinaciji s izrazom 'u srce svoje', ovo je semitski idiom za duboko pamćenje, promišljanje i čuvanje važnih događaja kako bi se u budućnosti otkrilo njihovo puno značenje (slično kao što će kasnije činiti Marija).
2. koji čuše Izvornik: οἱ ἀκούσαντες [hoi akousantes] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Aorist označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu ('oni koji su čuli'). Značenje: Označava širi krug ljudi do kojih je glas o čudesnom rođenju i imenovanju Ivana dopro te potaknuo njihovo nutarnje promišljanje.
3. Što dakle Izvornik: τί ἄρα [ti ara] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda praćena zaključnom česticom 'ara' (dakle, onda, pa). Čestica 'ara' u pitanjima unosi ton živog iščekivanja, čuđenja i traženja logičnog zaključka iz neobičnih premisa. Značenje: Pitanje izražava svijest promatrača da čudesni znakovi pri rođenju nužno upućuju na izvanredno poslanje djeteta u Božjem planu.
4. ruka Gospodinova Izvornik: χεὶρ κυρίου [cheir kuriou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda, obje bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava semitski karakter izraza i kvalitetu božanskog djelovanja. Značenje: Tipičan starozavjetni antropomorfizam za Božju djelatnu moć, zaštitu i naklonost. Njime evanđelist daje odgovor na prethodno pitanje naroda: dijete će ostvariti veliko poslanje jer ga prati i vodi sama Božja sila.
Ovaj stih (Lk 1,66) savršeno zaokružuje narativ o rođenju Ivana Krstitelja, izražavajući strahopoštovanje i zapanjenost zajednice. Reakcija naroda koji događaje 'stavlja u srce' predstavlja model ispravnog ljudskog odgovora na Božje djelovanje – pažljivo promatranje i kontemplacija otajstva.
Teološki gledano, stih utvrđuje božansku providnost nad Ivanovim životom. Izraz 'ruka Gospodinova' jamči neosporni autoritet te svjedoči da je djetetova sudbina oblikovana, zaštićena i vođena izravno od Boga, pripremajući ga za presudnu ulogu Mesijinog preteče.