i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim.
i svi koji čuše pohraniše to u srcu svojemu govoreći: "Što će dakle biti ovo djetešce?" I Ruka Gospodnja bijaše s njim.
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i prorokova govoreći:
"Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer pohodi i otkupi narod Svoj,
i podiže nam rog spasenja u domu Davida, sluge Svojega
— kao što progovori na usta svetih od vijeka proroka Svojih —
"Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer pohodi i otkupi narod Svoj,
Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj,
εὐλογητὸς κύριος ὁ θεὸς τοῦ Ἰσραήλ, ὅτι ἐπεσκέψατο καὶ ἐποίησεν λύτρωσιν τῷ λαῷ αὐτοῦ,
eulogētos kurios ho theos tou Israēl hoti epeskepsato kai epoiēsen lutrōsin tō laō autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blagoslovljen Gospod Bog onaj Izraela, jer pohodi i učini otkupljenje narodu njegovu,"
1. Blagoslovljen Izvornik: εὐλογητὸς [eulogētos] Gramatika: Verbalni pridjev u nominativu jednine muškog roda. Rečenica je imenska bez izrečene spone (glagola 'biti'), pa ovaj pridjev na samom početku stoji u predikatnom položaju kao svečani usklik. Značenje: U Novom zavjetu ovaj se pridjev primjenjuje isključivo na Boga i označava onoga koji je po samoj svojoj naravi dostojan hvale i blagoslova. Njime započinje Zaharijin hvalospjev (Benedictus), izravno preuzimajući starozavjetnu liturgijsku formulu blagoslivljanja.
2. Gospod Bog onaj Izraela Izvornik: κύριος ὁ θεὸς τοῦ Ἰσραήλ [kurios ho theos tou Israēl] Gramatika: Imenica 'Gospod' stoji u nominativu bez člana, što je tipičan grčki način prenošenja osobnog Božjeg imena (Tetragrama), dok joj je 'Bog' s određenim članom priložen u apoziciji, uz genitiv pripadnosti 'Izraela'. Značenje: Ovaj svečani naslov definira Boga kroz Njegov povijesni i saveznički odnos s izabranim narodom. Zaharija slavi Boga koji nije dalek i apstraktan, nego je vjeran Gospodar koji se vezao uz sudbinu Izraela.
3. pohodi Izvornik: ἐπεσκέψατο [epeskepsato] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa, 3. lice jednine, u deponentnom (srednjem) obliku. Označava jednokratnu, dovršenu radnju kojom subjekt osobno i sa živim interesom stupa u djelovanje. Značenje: Doslovno znači 'pogledati na nekoga' ili 'nadgledati s brigom', ali u biblijskom rječniku označava odlučujući Božji zahvat u povijest radi spasenja Njegova naroda. Ovdje je aorist proročki: Zaharija u rođenju Ivana Krstitelja i skorom dolasku Mesije vidi Božji pohod kao već ostvarenu stvarnost.
4. učini otkupljenje Izvornik: ἐποίησεν λύτρωσιν [epoiēsen lutrōsin] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, praćen imenicom u akuzativu jednine ženskog roda kao izravnim objektom. Aorist ponovno naglašava konačnost i povijesnu konkretnost Božjeg djela. Značenje: Imenica označava oslobođenje postignuto plaćanjem otkupnine (poput otkupa robova ili ratnih zarobljenika), a u Starom zavjetu prvenstveno priziva izbavljenje iz egipatskog ropstva. Zaharija naviješta novi, konačni Izlazak kojim Bog trajno oslobađa svoj narod.
5. narodu njegovu Izvornik: τῷ λαῷ αὐτοῦ [tō laō autou] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom u genitivu jednine. Riječ je o dativu koristi (dativus commodi) koji pokazuje u čiju se korist vrši otkupljenje. Značenje: Ovaj izraz u biblijskom grčkom jeziku (nasuprot općem pojmu za poganske narode) redovito označava Božji izabrani, saveznički narod. Time se naglašava da je Božji spasiteljski zahvat izraz Njegove vjernosti onima koji Njemu pripadaju. Imena: - Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל Yisra'el) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Tvoreno od hebrejskog glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'El' (Bog). Prvotno je to bilo novo ime dano patrijarhu Jakovu, a potom je postalo naziv za cijeli saveznički narod potekao od njegovih dvanaest sinova. Tekst objašnjava: Knjiga Postanka (32,29) tumači ime riječima upućenima Jakovu nakon noćne borbe: 'Jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si.' Promjena imena: Ime koje je patrijarh Jakov ('onaj koji drži za petu') dobio nakon hrvanja s Božjim glasnikom na potoku Jaboku.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 1,68), koji predstavlja početak Zaharijinog proročkog hvalospjeva poznatog kao Benedictus, izuzetna je i snažna objava Božje vjernosti. On veliča Boga koji nije ostao dalek niti zaboravan, već je aktivno stupio u ljudsku povijest kako bi ispunio svoja obećanja. Njegovo djelovanje ovdje se vidi kroz prizmu milosnog 'pohoda' i konkretnog čina 'otkupljenja'.
Spajajući starozavjetni rječnik saveza i oslobođenja s novozavjetnom svitanjem mesijanskog doba, stih sažima srž kršćanske poruke o spasenju: Bog sam osigurava izbavljenje za svoj narod. Jedini ispravan i prirodan odgovor na takvu božansku inicijativu, kako i sam tekst započinje, jest neizmjerna hvala i blagoslivljanje Gospodina.