I evo, Elizabeta, rođakinja tvoja, i ona je začela sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I evo, Elizabeta, rođakinja tvoja, i ona je začela sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom,
jer Bogu neće biti nemoguća nijedna riječ."
A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" I otiđe od nje anđeo.
Ustavši pak u te dane, Marija pođe u Gorje hitro, u grad Judin,
i uđe u dom Zaharijin te pozdravi Elizabetu.
A Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!" I otiđe od nje anđeo.
A Marija reče: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo otide od nje.
Εἶπεν δὲ Μαριάμ· ἰδοὺ ἡ δούλη κυρίου· γένοιτό μοι κατὰ τὸ ῥῆμά σου. καὶ ἀπῆλθεν ἀπ᾽ αὐτῆς ὁ ἄγγελος.¶
Eipen de Mariam idou hē doulē kuriou genoito moi kata to rhēma sou kai apēlthen ap᾽ autēs ho angelos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak Marija: evo sluškinja Gospodinova; dogodilo se meni po onoj riječi tvojoj. I otiđe od nje onaj anđeo."
1. Reče pak Izvornik: Εἶπεν δὲ [Eipen de] Gramatika: Glagol u indikativu drugog aorista aktivnog, 3. lice jednine, praćen veznikom koji označava prelazak na novi korak u dijalogu. Značenje: Aorist bilježi Marijin odlučan i povijesni odgovor kojim se zatvara dijalog navještenja i otvara prostor utjelovljenju.
2. sluškinja Gospodinova Izvornik: ἡ δούλη κυρίου [hē doulē kuriou] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu pripadnosti bez člana (što daje karakter osobnog imena Jahve). Značenje: Riječ 'doule' doslovno znači 'robinja' — osoba u potpunom vlasništvu gospodara, no u biblijskom govoru to je častan naslov onih koji se posve stavljaju u službu Božjeg nauma.
3. dogodilo se meni Izvornik: γένοιτό μοι [genoito moi] Gramatika: Glagol u optativu drugog aorista medija (deponentni), 3. lice jednine, uz osobnu zamjenicu u dativu jednine. Optativ u Novom zavjetu je rijedak i izražava žarku, radosnu želju i osobno pristajanje, a ne puku pasivnu pomirenost. Značenje: Marijin 'neka mi bude' nije rezignirano prihvaćanje sudbine, nego slobodno, oduševljeno i aktivno predanje volji Božjoj.
4. po onoj riječi tvojoj Izvornik: κατὰ τὸ ῥῆμά σου [kata to rhēma sou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom koji označava mjeru, normu ili sklad ('u skladu s'), uz imenicu srednjeg roda s određenim članom i zamjenicu u genitivu. Značenje: Marija preuzima istu riječ ('rhema') koju je anđeo upotrijebio u prethodnom stihu: ona vjeruje da Božja izgovorena riječ ima snagu stvoriti ono što naviješta.
5. otiđe Izvornik: ἀπῆλθεν [apēlthen] Gramatika: Glagol u indikativu drugog aorista aktivnog, 3. lice jednine, označava zaokruženu i dovršenu radnju. Značenje: Anđelov odlazak pokazuje da je njegova zadaća izvršena; nakon Marijina pristanka Božja riječ ostaje djelatna u njoj bez daljnje vidljive anđeoske prisutnosti. Imena: - Marija [Μαριάμ (heb. מִרְיָם Miryām, aram. מַרְיָם Maryām) / Mariam] (osoba) Znači: Uzvišena, Ljubljena ili Gospodarica Tvorba: Grčki nepromjenjivi oblik prenosi aramejsko Maryam i hebrejsko Mirjam. Etimologija nije posve sigurna: najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (ljubljena) ili semitskog korijena za 'uzvišena' odnosno aramejskog 'mar' (gospodar/ica), dok pučka etimologija povezuje ime s 'gorčinom' ili 'zvijezdom mora'.
Ovaj stih (Luka 1,38) predstavlja vrhunac anđeoskog navještenja i jedan je od najvažnijih trenutaka u kršćanskoj povijesti spasenja. Marijin odgovor, njezin 'fiat', savršen je primjer suradnje ljudske slobode i božanske milosti. Njezino samoimenovanje 'Gospodinovom sluškinjom' i proaktivna upotreba optativa ('neka mi bude') svjedoče o potpunoj, voljnoj i radosnoj predanosti Božjem suverenom planu, bez obzira na društvene rizike i osobnu neizvjesnost.
Nakon njezinog pristanka, odlazak anđela označava prijelaz iz izvanrednog iskustva objave u svakodnevicu vjere. Marija započinje svoj put, noseći obećanu Riječ, oslanjajući se isključivo na povjerenje (rhema) koje je primila. Time se pokazuje da Bog duboko poštuje ljudsku slobodnu volju te od čovjeka traži aktivno sudjelovanje u ostvarenju Njegovog nauma spasenja.