Luka 1,41 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I dogodi se kad ču taj pozdrav te Marije ta Elizabeta, zaigra to dojenče u toj utrobi njezinoj, i bi ispunjena Duhom Svetim ta Elizabeta"

1. I dogodi se Izvornik: Καὶ ἐγένετο [Kai egeneto] Gramatika: Veznik praćen glagolom u aoristu deponentnom, 3. lice jednine. Riječ je o prepoznatljivom semitizmu koji doslovno prenosi starozavjetni pripovjedni obrazac ('va-jehi'). Značenje: U Lukinu evanđelju ovaj svečani uvod redovito najavljuje prijelomni zahvat Božje prisutnosti i spasenjski preokret u tijeku povijesti.

2. ču taj pozdrav Izvornik: ἤκουσεν τὸν ἀσπασμὸν [ēkousen ton aspasmon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, s izravnim objektom u akuzativu jednine muškog roda uz određeni član. Značenje: Slušanje Marijina glasa postaje osjetilni trenutak po kojemu Božja milost prelazi na Elizabetu i nerođenog Ivana, pokazujući da Bog djeluje kroz ljudsku riječ i susret.

3. zaigra Izvornik: ἐσκίρτησεν [eskirtēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine: označava nagli, snažni pokret poskakivanja u trenutku slušanja. Značenje: Isti se glagol u grčkom prijevodu Staroga zavjeta koristi za kretanje blizanaca u Rebekinoj utrobi te za radosno poskakivanje u mesijansko doba; ovdje još nerođeni Ivan proročki prepoznaje Mesiju.

4. to dojenče Izvornik: τὸ βρέφος [to brephos] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom, u službi subjekta glagola 'zaigra'. Značenje: Grčki izraz jednako se koristi za nerođeno dijete u utrobi i za novorođenče (Luka ga kasnije rabi i za Isusa u jaslama), čime se ističe kontinuitet osobnosti i dostojanstva djeteta prije i poslije rođenja.

5. bi ispunjena Duhom Svetim Izvornik: ἐπλήσθη πνεύματος ἁγίου [eplēsthē pneumatos hagiou] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine (teološki pasiv u kojem je Bog neizrečeni vršitelj radnje), praćen genitivom sadržaja bez određenog člana. Značenje: Kao što je anđeo navijestio da će Ivan biti pun Duha još iz majčine utrobe, sada se i sama majka ispunja Duhom kako bi mogla proročki prepoznati i proglasiti otajstvo Marijina majčinstva. Imena: - Marija [Μαρίας (nom. Μαρία / Μαριάμ; heb. מִרְיָם Miryam, aram. Maryam) / Marias] (osoba) Znači: uzvišena / ljubljena (etimologija nije posve sigurna) Tvorba: Grčki oblik semitskog imena Mirjam; jezična etimologija u znanosti nije jednoznačna, a najčešće se izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (ljubljena) ili zapadnosemitskog korijena za uzvišenost, dok kasnija tradicija povezuje ime s hebrejskim 'mar' (gorčina) ili 'mor' (smirna).

- Elizabeta [Ἐλισάβετ (heb. אֱלִישֶׁבַע Elisheva) / Elisabet] (osoba) Znači: Moj Bog je prisega / Moj Bog je punina Tvorba: Grčka transliteracija hebrejskog imena Elisheva, tvorenog od 'El' (Bog) i 'ševa' (prisega, zakletva, povezano s brojem sedam kao simbolom punine i saveza).

Ovaj biblijski stih iz Lukinog evanđelja (Lk 1,41) predstavlja jedan od ključnih trenutaka u narativu o utjelovljenju, poznat kao Susret Marije i Elizabete. On opisuje trenutak duboke duhovne prepoznatljivosti, gdje Marijin dolazak, odnosno sama prisutnost utjelovljene Riječi (Isusa) u njoj, izaziva nadnaravnu i radosnu reakciju Ivana Krstitelja još u majčinoj utrobi. Osim što potvrđuje Ivanovo proročko poslanje koje započinje još prije njegova rođenja, stih snažno naglašava neposredno djelovanje Duha Svetoga. Ispunjenje Elizabete Svetim Duhom izravna je posljedica ovog susreta, čime se ona trenutačno osposobljava za proročki govor i blagoslov koji neposredno slijedi u tekstu. Događaj služi kao božanska potvrda Marijine vjere i mesijanskog identiteta djeteta koje ona nosi.