I dogodi se, čim Elizabeta ču pozdrav Marijin, da zaigra čedo u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga,
I dogodi se, čim Elizabeta ču pozdrav Marijin, da zaigra čedo u utrobi njezinoj, i Elizabeta se napuni Duha Svetoga,
i povika jakim glasom te reče: "Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
I otkuda meni ovo da majka Gospodina mojega dođe k meni?
Jer evo, čim glas pozdrava tvojega doprije do ušiju mojih, zaigra od klicanja čedo u utrobi mojoj.
I blažena ona koja povjerova da će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina!"
I otkuda meni ovo da majka Gospodina mojega dođe k meni?
I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega k meni?
καὶ πόθεν μοι τοῦτο ἵνα ἔλθῃ ἡ μήτηρ τοῦ κυρίου μου πρὸς ἐμέ;
kai pothen moi touto ina elthē hē mētēr tou kuriou mou pros eme
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I otkuda meni ovo da dođe ta majka tog Gospodina moga k meni?"
1. otkuda meni ovo Izvornik: πόθεν μοι τοῦτο [pothen moi touto] Gramatika: Upitni prilog podrijetla, osobna zamjenica u dativu jednine i pokazna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda, u eliptičnoj rečenici bez glagola 'biti'. Značenje: Retoričko pitanje izražava duboko strahopoštovanje i ponizno čuđenje pred nezasluženom milošću posjeta.
2. da dođe Izvornik: ἵνα ἔλθῃ [ina elthē] Gramatika: Veznik praćen glagolom u aoristu aktivnom, konjunktiv, 3. lice jednine. Ovdje ne izriče namjeru, nego sadržaj pokazne zamjenice 'ovo' (eksplikativno ili epexegetsko 'hina'). Značenje: Konjunktiv aorista usmjerava pažnju na sam događaj Marijina dolaska kao čudesni čin Božje naklonosti prema Elizabetinu domu.
3. ta majka tog Gospodina moga Izvornik: ἡ μήτηρ τοῦ κυρίου μου [hē mētēr tou kuriou mou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine muškog roda s članom i posvojnom zamjenicom. Značenje: Ovo je prva kristološka ispovijest u Lukinu evanđelju: Elizabeta, nadahnuta Duhom, naziva još nerođeno Marijino dijete 'svojim Gospodinom' (Kyrios, čime se u grčkom Starom zavjetu prevodi Božje ime), dok izraz podsjeća na kraljevski naslov 'kraljeve majke' (heb. 'gebirah') na dvoru Davidovih potomaka.
4. k meni Izvornik: πρὸς ἐμέ [pros eme] Gramatika: Prijedlog smjera s naglašenim oblikom osobne zamjenice 1. lica jednine u akuzativu (za razliku od nenaglašenog 'moi' na početku stiha). Značenje: Naglašeni oblik zamjenice snažno podcrtava kontrast između uzvišenosti Gospodinove majke i Elizabetina osjećaja vlastite neznatnosti, što odjekuje riječima kralja Davida pred Kovčegom Gospodnjim ('Kako će k meni doći Kovčeg Gospodnji?', 2 Sam 6,9).
Ovaj stih (Luka 1,43) predstavlja jedan od najznačajnijih kristoloških i marioloških trenutaka u čitavom Novom zavjetu. Elizabeta, ispunjena i nadahnuta Duhom Svetim, prva je osoba koja prepoznaje i naglas ispovijeda božanstvo nerođenog Isusa, nazivajući ga 'Gospodinom' (Kyrios). To je iznimno priznanje vjere koje nadilazi ljudsko razumijevanje, čime jasno potvrđuje da Marija u svojoj utrobi nosi utjelovljenoga Boga.
Istodobno, stih predivno oslikava duboku poniznost Elizabete koja se osjeća potpuno nedostojnom ovakvog božanskog pohoda, a ističe Marijinu jedinstvenu ulogu kao 'Majke Gospodinove'. Elizabetino retoričko pitanje 'odakle meni ovo...' postalo je trajni izraz kršćanske pobožnosti i divljenja pred misterijem Božjeg utjelovljenja – spoznajom da Bog u svojoj neizmjernoj slavi i milosti samoinicijativno dolazi ususret malenima i poniznima.