k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
I ušavši k njoj, reče: "Raduj se, Milošću obdarena! Gospodin je s tobom!"
A ona se na tu riječ silno uznemiri i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
I reče joj anđeo: "Ne boj se, Marijo, jer si našla Milost kod Boga!
I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš Sina, i nadjenut ćeš Mu ime Isus.
A ona se na tu riječ silno uznemiri i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
A ona vidjevši ga poplaši se od riječi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?
ἡ δὲ ἰδοῦσα ἐπὶ τῷ λόγῳ διεταράχθη αὐτοῦ καὶ διελογίζετο ποταπὸς εἴη ὁ ἀσπασμὸς οὗτος.
hē de idousa epi tō logō dietarachthē autou kai dielogizeto potapos eiē ho aspasmos houtos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ona a na toj riječi bi silno potresena i razmišljaše kakav bi bio taj pozdrav ovaj."
1. Ona a Izvornik: ἡ δὲ [hē de] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine ženskog roda u službi osobne zamjenice ('ona'), praćen česticom 'de' koja označava blagu suprotnost ili prijelaz na novog subjekta. Značenje: Fokus pripovijedanja premješta se s nebeskog glasnika na Marijinu unutarnju reakciju, čime se ističe njezina osobna i svjesna uključenost u događaj.
2. na toj riječi Izvornik: ἐπὶ τῷ λόγῳ [epi tō logō] Gramatika: Prijedlog 'epi' s dativom imenice 'logos' s određenim članom. Dativ uz ovaj prijedlog označava temelj ili uzrok osjećaja ('zbog te riječi', 'na tu riječ'). Značenje: Mariju ne plaši sama izvanjska pojava anđela (kako je to bio slučaj kod Zaharije u 1,12), nego je duboko pogađa sam sadržaj izgovorene riječi i uzvišenost oslovljavanja.
3. bi silno potresena Izvornik: διεταράχθη [dietarachthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, indikativ, 3. lice jednine. Složeni glagol s prefiksom 'dia-' pojačava osnovno značenje glagola 'tarassō' (uznemiriti, uzburkati) i u aoristu označava snažnu, trenutnu unutarnju potresenost koja ju je obuzela. Značenje: Ovaj pojačani glagol pojavljuje se u cijelom Novom zavjetu samo ovdje. On opisuje duboku zbunjenost i sveto strahopoštovanje ponizne osobe pred neočekivanom veličinom Božjeg oslovljavanja.
4. razmišljaše Izvornik: διελογίζετο [dielogizeto] Gramatika: Glagol u imperfektu, deponentni (srednje-pasivni oblik s aktivnim značenjem), indikativ, 3. lice jednine. Imperfekt označava trajnu, ponavljanu radnju u prošlosti: ona je u sebi prebirala i odvagivala misli. Značenje: Nasuprot trenutnoj potresenosti izrečenoj aoristom, imperfekt otkriva Mariju kao misaonu i sabranu vjernicu koja ne ostaje u prvotnom nemiru, nego traži dublji smisao Božjeg zahvata (usp. Lk 2,19).
5. kakav bi bio Izvornik: ποταπὸς εἴη [potapos eiē] Gramatika: Upitna zamjenica 'potapos' (kakve vrste, kakva značaja) u nominativu jednine muškog roda uz glagol 'eimi' (biti) u prezentu optativa, 3. lice jednine. Optativ u neizravnom pitanju nakon prošlog vremena izražava mogućnost, čuđenje i promišljanje. Značenje: Optativ je karakterističan za Lukin birani književni stil i naglašava Marijino oprezno i duboko propitivanje naravi te svrhe ovako neobičnog nebeskog pozdrava.
Ovaj biblijski stih (Luka 1,29) iznimno precizno i duboko ocrtava psihološki i duhovni portret Djevice Marije u trenutku Navještenja. Za razliku od površnog straha, njezina 'smetenost' (diatarasso) je plod dubokog strahopoštovanja prema Božjoj objavi, dok njezino 'premišljanje' (dialogizomai) svjedoči o zreloj duhovnoj razboritosti. Umjesto da nepromišljeno prihvati ili panično pobjegne, ona aktivno uključuje svoj um kako bi procijenila kvalitetu i podrijetlo poruke.
Teološki, ovaj nam stih pokazuje sklad između ljudskog razuma i Božje milosti. Njezina zapitanost o naravi ovoga izvanrednog pozdrava ukazuje na poniznost osobe koja smatra da ne zaslužuje toliku čast, ali i na opreznost mudre vjernice. Time Marija postaje uzorom osluškujuće vjere - vjere koja dubinski propituje smisao Božje riječi kako bi joj mogla u potpunosti, zrelo i slobodno odgovoriti.