Početna ›

Luka 1,31 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A ona se na tu riječ silno uznemiri i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.

I reče joj anđeo: "Ne boj se, Marijo, jer si našla Milost kod Boga!

I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš Sina, i nadjenut ćeš Mu ime Isus.

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega, i dat će Mu Gospodin Bog prijestolje Davida, oca Njegova,

i kraljevat će nad domom Jakovljevim u vjekove, i Kraljevstvu Njegovu neće biti svršetka."

Biblija

I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš Sina, i nadjenut ćeš Mu ime Isus.

Daničić-Karadžić

I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

Original

καὶ ἰδοὺ συλλήμψῃ ἐν γαστρὶ καὶ τέξῃ υἱὸν καὶ καλέσεις τὸ ὄνομα αὐτοῦ Ἰησοῦν.

Izgovor

kai idou sullēmpsē en gastri kai texē huion kai kaleseis to onoma autou Iēsoun

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I evo, začet ćeš u utrobi i rodit ćeš sina i nadjenut ćeš to ime njegovo Isus."

Analiza

1. I evo Izvornik: καὶ ἰδοὺ [kai idou] Gramatika: Veznik 'kai' i pokazna uzvična čestica 'idou' (izvorno imperativ aorista glagola vidjeti). Služi za skretanje snažne pozornosti na ono što slijedi. Značenje: Ovaj izričaj odražava hebrejsku proročku formulu 'wehinneh' i redovito uvodi svečani navještaj čudesnog začeća i rođenja u povijesti spasenja (usp. Post 16,11; Iz 7,14).

2. začet ćeš u utrobi Izvornik: συλλήμψῃ ἐν γαστρὶ [sullēmpsē en gastri] Gramatika: Glagol 'sullambanō' u futuru srednjeg (deponentnog) stanja, indikativ, 2. lice jednine, praćen prijedlogom 'en' i imenicom 'gastēr' (trbuh, maternica) u dativu jednine. Značenje: Biblijski idiom za začeće koji naglašava stvarnu, tjelesnu narav utjelovljenja. Cijeli stih namjerno odjekuje proročanstvom iz Izaije 7,14 ('Evo, djevica će začeti i roditi sina...'), čime Luka pokazuje da se u Mariji ispunjava drevno mesijansko obećanje.

3. rodit ćeš sina Izvornik: τέξῃ υἱὸν [texē huion] Gramatika: Glagol 'tiktō' u futuru srednjeg (deponentnog) stanja, indikativ, 2. lice jednine, uz imenicu 'huios' u akuzativu jednine bez člana. Značenje: Nizanje triju glagola u futuru ('začet ćeš', 'rodit ćeš', 'nadjenut ćeš') ne izražava tek golo predviđanje, nego sigurnost Božjeg nauma i neizravni nalog. Odsutnost člana uz imenicu 'sin' u skladu je sa starozavjetnim navještajima rođenja obećanog potomka.

4. nadjenut ćeš to ime njegovo Izvornik: καλέσεις τὸ ὄνομα αὐτοῦ [kaleseis to onoma autou] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, indikativ, 2. lice jednine, s dvostrukim akuzativom (izravni objekt 'to ime' i predikatni akuzativ 'Isus') te posvojnim genitivom zamjenice 'autou' ('njegovo'). Značenje: Davanje imena u biblijskoj kulturi označava pravnu i roditeljsku vlast, ali kada samo ime određuje Bog po anđelu, time se objavljuje da dijete pripada Bogu koji unaprijed određuje njegov životni poziv i poslanje. Imena: - Isus [Ἰησοῦν (nom. Ἰησοῦς; heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsoun] (osoba) Znači: Jahve spašava (ili: Jahve je spasenje) Tvorba: Grčki oblik Iēsous (u stihu u akuzativu Iēsoun) prijevod je kasnijeg hebrejskog i aramejskog oblika Ješua, što je skraćeno od starijeg teoforskog imena Jehošua (Jošua). Sastoji se od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho- / Je-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).

Zaključak

Ovaj stih (Luka 1:31) predstavlja sami vrhunac anđeoskog navještenja Mariji i jedan je od temeljnih tekstova kršćanske vjere. Kroz vrlo konkretne i fizičke termine ('začet ćeš u utrobi', 'rodit ćeš'), stih snažno afirmira stvarnost utjelovljenja – Sin Božji će ući u ljudsku povijest na najstvarniji, biološki način. Nema mjesta za alegoriju; Marijina trudnoća je stvarna i opipljiva.

S druge strane, naredba o davanju imena ('nazvat ćeš ga Isus') otkriva božanski identitet i jedinstvenu svrhu tog Djeteta. Njegovo rođenje nije samo povijesni događaj, već ultimativni čin božanskog spašavanja, jer Njegovo samo ime znači 'Jahve spašava'. U ovom jednom stihu savršeno su spojeni Isusova potpuna ljudskost kroz fizičko začeće i rođenje, te Njegova božanska misija apsolutnog Spasitelja svijeta.