"Ovako mi je učinio Gospodin u danima u kojima pogleda na me da oduzme sramotu moju među ljudima."
"Ovako mi je učinio Gospodin u danima u kojima pogleda na me da oduzme sramotu moju među ljudima."
U šestom pak mjesecu bi poslan anđeo Gabriel od Boga u grad galilejski kojemu je ime Nazaret,
k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
I ušavši k njoj, reče: "Raduj se, Milošću obdarena! Gospodin je s tobom!"
A ona se na tu riječ silno uznemiri i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
k djevici zaručenoj mužu kojemu bijaše ime Josip, iz doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
πρὸς παρθένον ἐμνηστευμένην ἀνδρὶ ᾧ ὄνομα Ἰωσὴφ ἐξ οἴκου Δαυίδ, καὶ τὸ ὄνομα τῆς παρθένου Μαριάμ.¶
pros parthenon emnēsteumenēn andri hō onoma Iōsēph ex oikou Dauid kai to onoma tēs parthenou Mariam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"k djevici zaručenoj mužu kojemu ime Josip iz kuće Davidove, i ime djevice Marija."
1. k djevici Izvornik: πρὸς παρθένον [pros parthenon] Gramatika: Prijedlog 'pros' s akuzativom jednine ženskog roda bez određenog člana. Prijedlog 'pros' označava kretanje izravno usmjereno prema osobi radi susreta i razgovora. Značenje: Riječ 'parthenos' nedvosmisleno označava biološki netaknutu djevicu (i ponavlja se dvaput u istom stihu), čime Luka priziva Izaijino proročanstvo iz Iz 7,14 o djevici koja će začeti.
2. zaručenoj Izvornik: ἐμνηστευμένῃ [emnēsteumenēn] Gramatika: Particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine ženskog roda od glagola 'mnēsteuō' (isprositi, zaručiti). Perfekt pasivni označava da je čin zaruka već izvršen u prošlosti i da se djevojka sada nalazi u trajnom pravnom statusu zaručnice. Značenje: U židovskom pravu zaruke ('erusin') bile su pravno obvezujuće poput braka, premda zaručnici još nisu živjeli zajedno, što Mariji osigurava zakonsku uključenost u Josipovo rodoslovlje uz očuvanje djevičanstva.
3. mužu Izvornik: ἀνδρὶ [andri] Gramatika: Imenica u dativu jednine muškog roda od 'anēr' (odrasli muškarac, suprug). Dativ ovdje stoji kao dopuna pasivnom participu 'zaručenoj' i označava osobu kojoj je djevojka obećana. Značenje: Korištenje riječi 'anēr' (koja znači i muškarac i muž) odražava zbilju židovskih zaruka u kojima se zaručnik već smatra zakonitim mužem.
4. iz kuće Davidove Izvornik: ἐξ οἴκου Δαυίδ [ex oikou Dauid] Gramatika: Prijedlog 'ek/ex' (iz) s genitivom podrijetla. Riječ 'oikos' (kuća) ovdje nema član, čime se ističe kvaliteta i kraljevsko obilježje loze. Značenje: 'Kuća' u semitskom i biblijskom izričaju označava obiteljsku lozu i dinastiju; ovaj podatak je ključan jer Mesija po proročanstvima mora biti zakoniti potomak kralja Davida.
5. i ime djevice Izvornik: καὶ τὸ ὄνομα τῆς παρθένου [kai to onoma tēs parthenou] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine koja sada ima određeni član ('one djevice'). Dok je na početku stiha bila bez člana (uvođenje novog lika), sada član upućuje na tu konkretnu, već spomenutu djevicu. Značenje: Luka namjerno odgađa navođenje Marijina imena do samoga kraja rečenice kako bi svu pažnju čitatelja na vrhuncu stiha usmjerio na nju kao glavnu protagonisticu nadolazećeg dijaloga. Imena: - Josip [Ἰωσὴφ (heb. יוֹסֵף Josef) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda ili Neka (Jahve) umnoži Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Josef, što je jussivni (željni) oblik glagola 'jasaf' (dodati, pridodati, umnožiti).
- David [Δαυίδ (heb. דָּוִד David) / Dauid] (osoba) Znači: Ljubljeni ili Miljenik Tvorba: Potječe od hebrejskog korijena 'dvd' (dod), što znači ljubljeni, dragi ili prijatelj.
- Marija [Μαριάμ (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Mariam] (osoba) Znači: Uzvišena, Ljubljena ili Gospođa (točna etimologija nije posve sigurna) Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog Marjam i hebrejskog Mirjam; jezikoslovci ga tumače iz egipatskog 'mry' (ljubljena), hebrejskog korijena 'mrr' (gorčina), 'mr'' (biti snažan/lijep) ili 'rām' (uzvišena).
Ovaj stih (Lk 1,27) predstavlja ključni temelj za kršćansko razumijevanje otajstva Utjelovljenja, jer na jednom mjestu spaja nadnaravno i naravno. Ponavljanje pojma 'djevica' snažno podcrtava božansku intervenciju i jedinstvenost Kristovog začeća bez sudjelovanja ljudskog oca.
Istovremeno, naglasak na zaručniku 'iz kuće Davida' osigurava Isusovu ukorijenjenost u ljudskoj povijesti i ispunjenje mesijanskih obećanja iz Starog zavjeta. Josipovo zakonsko očinstvo daje Isusu titulu Davidovog sina i kraljevskog baštinika, dok Marijino djevičanstvo osigurava Njegov identitet Sina Božjega. Stih time savršeno sažima Isusov dvostruki legitimitet: onaj božanski i onaj Davidov.