Luka 1,74 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"bez-straha iz ruke neprijatelja izbavljene služiti Njemu"

1. bez-straha Izvornik: ἀφόβως [aphobōs] Gramatika: Prilog načina tvoren od niječnog prefiksa (alfa privativum) i imenice 'phobos' (strah). U grčkom redoslijedu riječi stavljen je na samo čelo izričaja radi snažnog naglašavanja, iako po smislu modificira glagol 'služiti' na kraju stiha. Značenje: Oslobođenje od straha temeljno je obilježje mesijanskog doba. Ne radi se samo o odsutnosti vanjske prijetnje od neprijatelja, nego o unutarnjem miru i sigurnosti pred Bogom kojemu vjernik pristupa slobodno, a ne u ropskom strahu.

2. iz ruke neprijatelja Izvornik: ἐκ χειρὸς ἐχθρῶν [ek cheiros echthrōn] Gramatika: Prijedlog 'ek' (iz) s genitivom jednine ženskog roda ('ruke') i genitivom množine muškog roda ('neprijatelja'), oboje bez određenog člana. Jednina imenice 'ruka' uz množinu 'neprijatelja' tipičan je hebraizam. Značenje: U biblijskom izričaju 'ruka' je simbol moći, vlasti i kontrole. Biti izbavljen 'iz ruke neprijatelja' znači biti istrgnut iz vlasti svake sile – političke ili duhovne – koja sprječava Božji narod da slobodno živi svoj poziv.

3. izbavljene Izvornik: ῥυσθέντας [rhusthentas] Gramatika: Particip aorista pasiva u akuzativu množine muškog roda. Stoji u akuzativu jer se slaže s neizrečenim subjektom infinitiva 'služiti' (nas), premda prethodna zamjenica 'nama' u stihu 73 stoji u dativu. Aorist označava da se izbavljenje mora dogoditi prije same radnje služenja, a pasiv je teološki (Bog je onaj koji izbavlja). Značenje: Glagol 'rhyomai' znači snažno istrgnuti ili spasiti iz pogibelji. Oslobođenje u biblijskoj teologiji nikada nije cilj samome sebi, nego preduvjet za novu svrhu: čovjek je izbavljen iz ropstva da bi mogao ući u slobodno bogoslužje.

4. služiti Njemu Izvornik: λατρεύειν αὐτῷ [latreuein autō] Gramatika: Infinitiv prezenta aktiva s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Za razliku od aorista 'izbavljene' koji označava jednokratni čin oslobođenja, prezent infinitiva 'služiti' izražava trajno, neprekidno stanje i životni stav koji iz tog oslobođenja proizlazi. Značenje: Glagol 'latreuō' u Septuaginti i Novom zavjetu tehnički je izraz za bogoštovno, liturgijsko služenje Bogu (za razliku od općeg služenja 'douleuō'). Kao svećenik, Zaharija vrhunac spasenja vidi u tome da cijeli život naroda postane neprekidno bogoslužje, što odjekuje riječima Izlaska: 'Pusti moj narod da mi iskaže štovanje' (Izl 4,23).

Ovaj stih (koji je dio Zaharijine hvalospjevne pjesme, poznate kao 'Benedictus', iz Evanđelja po Luki 1:74) duboko sažima cjelokupnu biblijsku teologiju spasenja. Izbavljenje iz ruku neprijatelja ovdje nije prikazano kao samo sebi svrha, već kao neophodan preduvjet i uvod u posve novi način života. Bog svoj narod ne oslobađa samo 'od' nečega (ugnjetavanja, ropstva, straha i smrti), već primarno 'za' nešto – za svetu, trajnu i potpunu službu Njemu.

Sama struktura i gramatički oblici u izvorniku savršeno ocrtavaju tu duhovnu stvarnost: Božji odlučan, dovršen spasiteljski zahvat (izražen aoristom pasivnim) stvara zaštićeno okruženje bez straha (ἀφόβως), čiji je krajnji cilj i smisao neprestano bogoštovlje i posvećenost (izraženo infinitivom prezenta). Spašeni smo i istrgnuti iz neprijateljske moći upravo zato da bismo postali slobodni štovatelji, jer istinsko služenje Bogu moguće je tek kada smo oslobođeni paralizirajućeg straha.