— kao što progovori na usta svetih od vijeka proroka Svojih —
— kao što progovori na usta svetih od vijeka proroka Svojih —
spasenje od neprijatelja naših i iz ruke svih koji nas mrze,
da iskaže Milosrđe očevima našim i da se spomene Saveza Svetoga Svojega,
prisege kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati
da, izbavljeni iz ruke neprijatelja, bez straha služimo Njemu
da iskaže Milosrđe očevima našim i da se spomene Saveza Svetoga Svojega,
Učiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
ποιῆσαι ἔλεος μετὰ τῶν πατέρων ἡμῶν, καὶ μνησθῆναι διαθήκης ἁγίας αὐτοῦ,
poiēsai eleos meta tōn paterōn hēmōn kai mnēsthēnai diathēkēs hagias autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"učiniti milosrđe s tim očevima nas, i spomenuti se saveza svetoga Njegova,"
1. učiniti milosrđe Izvornik: ποιῆσαι ἔλεος [poiēsai eleos] Gramatika: Infinitiv aorista u aktivu glagola činiti uz imenicu srednjeg roda u akuzativu jednine. Infinitiv ovdje izražava svrhu ili posljedicu Božjeg zahvata iz prethodnih stihova, a aorist naglašava konkretnu, dovršenu i odlučnu radnju. Značenje: Ovaj izraz je tipični semitizam koji prevodi hebrejski pojam 'asah hesed' – iskazati saveznu vjernost i milosrdnu naklonost. U Zaharijinu hvalospjevu on aludira na ime samog Ivana ('Jahve je milostiv') i pokazuje da Bog djelima ispunjava svoju ljubav.
2. s tim očevima nas Izvornik: μετὰ τῶν πατέρων ἡμῶν [meta tōn paterōn hēmōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine muškog roda uz određeni član i posvojnu zamjenicu u genitivu. U klasičnom grčkom milosrđe se iskazuje nekome u dativu, dok prijedlog 'meta' (s) izravno preslikava hebrejsku konstrukciju 'im' (postupati milosrdno u odnosu s nekim). Značenje: Božje milosrđe u sadašnjosti doseže unatrag sve do patrijarha (Abrahama, Izaka i Jakova). Time što u Kristu ispunjava obećanja dana njima, Bog potvrđuje svoju vjernost prema preminulim precima koji su u vjeri čekali spasenje.
3. spomenuti se Izvornik: μνησθῆναι [mnēsthēnai] Gramatika: Infinitiv aorista u pasivnom obliku s deponentnim (aktivnim ili medijskim) značenjem, koji kao glagol sjećanja upravlja genitivom objekta ('saveza'). Paralelan je s prethodnim infinitivom 'učiniti' i zaokružuje svrhu Božjeg dolaska. Značenje: U biblijskom govoru Božje 'sjećanje' (hebrejski 'zakar') nikada nije puko mentalno prisjećanje nečega zaboravljenog, nego aktivni zahvat u povijest. Kada se Bog 'sjeti', On pokreće spasenjsko djelovanje kako bi ostvario svoje obećanje. To je ujedno izravna aluzija na ime svećenika Zaharije ('Jahve se sjetio').
4. saveza svetoga Njegova Izvornik: διαθήκης ἁγίας αὐτοῦ [diathēkēs hagias autou] Gramatika: Imenica i pridjev u genitivu jednine ženskog roda bez određenog člana, praćeni osobnom zamjenicom u genitivu. Genitiv stoji kao izravni objekt glagola sjećanja, a izostanak člana pred imenicom s posvojnom zamjenicom tipičan je za stil Septuaginte. Značenje: Pojam 'diathēkē' u grčkom označava jednostranu oporuku ili odredbu, čime je u Septuaginti preveden hebrejski 'berit' (savez). Savez nije ravnopravni ugovor, nego suvereni, sveti i neopozivi Božji dar spasenja na koji se sam Bog obvezao.
Ovaj stih iz Zaharijinog hvalospjeva (Luka 1:72) duboko je ukorijenjen u starozavjetnoj teologiji Božje vjernosti. Središnja poruka je da Božje intervencije u sadašnjosti nisu odvojene od prošlosti, već predstavljaju vrhunac i ispunjenje pradavnih obećanja. Bog u svojoj suverenosti 'čini milosrđe' i 'sjeća se' svog svetog saveza sklopljenog s patrijarsima.
Time se naglašava snažan kontinuitet spasenjske povijesti i pouzdanost Božjeg karaktera. Zbog Božje zavjetne ljubavi (hesed), vjernik kroz sve generacije može imati sigurnost da je On Bog koji ne zaboravlja i koji svoja sveta obećanja uvijek provodi u djelo.